Sredstva za ubijanje žohara prestala su djelovati, a njihova populacija je nastavila rasti. Naučnici su ubrzo shvatili da su žohari evoluirali i počeli izbjegavati kukuruzni sirup koji ih je trebao privlačiti. Za pet godina ova pojava je postala toliko rasprostranjena da je mamac postao potpuno beskoristan.
"Žohari su prilično prilagodljivi i dobro im ide borba protiv nas", izjavio je entomolog Jules Silverman sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini, koji je i otkrio averziju žohara prema glukozi.
Ova otkrića ilustriraju evolucijsku izdržljivost žohara i nemogućnost njihovog istrebljenja. U studiji objavljenoj u Journal of Science, Silverman i drugi istraživači objasnili su svoj rad na genetskim mutacijama koje omogućavaju žoharima da prežive i razmnožavaju se.
Ključ se nalazi u neuronima koji obavještavaju mozak o prisustvu hrane. Kod mutiranih žohara, pri pojavi glukoze počeo se javljati i signal koji ih odbija od hrane. Ovu neobičnu nervnu aktivnost donijeli su žohari iz Puerto Rica i raširili je na Floridi.
"Ispitivanja su pokazala da će žohari pojesti sve tipove današnjih mamaca, ukoliko u njima nema glukoze. Sve dok ne razviju sposobnost da prepoznaju i druge sastojke", rekao je Coby Schal, jedan od autora studije.
Proučavanjem evolucije žohara i njihovog izbjegavanja otrova, naučnici mogu pronaći ključ za razvijanje mamaca kojima ovi napasnici ne mogu odoljeti.
Najteža učesnica svih osam sezona "Života na vagi" napustila show: Na početku je imala 214,2 kg
