Novi Almodovarov film: Još žena na ivici nervnog sloma
Najpoznatiji španski reditelj, Pedro Almodovar, nesuđeni je svećenik, koji je nešto radnog staža stekao u madridskoj telekomunikacijskoj kompaniji, javljajući se kao operater na S.O.S. telefon. Vodeći razgovore koji su se sastojali od očajničkih poziva u pomoć, tračeva, vapaja ljubavnika sa samoubilačkim nagonima i uplakanih kućanica, duboko je zabrazdio u intimu Madrida, pa je te anonimne jecaje pretvorio u replike u svojim scenarijima.
Na tom poslu je zaradio novac za Super 8 kameru, koju kupuje u trenutku kada fašistički diktator Franco brani rad filmskim akademijama. Ostalo je historija filma o deklariranom neprijateljstvu naspram malograđanske hipokrizije, koja počinje osamdesetih godina. Niko nije znao kako da shvati seksualnost u Almodovarovim filmovima poput "Matadora", "Veži me" ili "Kike", ali svi su ih gledali. Tri godine nakon autobiografskog filma "Tuga i slava", u kojem je progovorio o svojoj homoseksualnosti, starenju i majci, u kinima je njegov novi naslov "Paralelne majke" ("Madres paralelas"). Prikazan je na prošlogodišnjoj Mostri, gdje je njegova muza Penelope Cruz nagrađena za glavnu žensku ulogu.
"Dvije žene u sobi su mi zanimljivije od svih specijalnih efekata u Hollywoodu"
Janis (Penelope Cruz) je slobodoumna fotografkinja u "najboljnim godinama". Između fotografiranja manekenki, cipela i kaiševa, želi otkriti delikatan trenutak iz prošlosti svoje porodice, otvoriti masovnu grobnicu iz Španskog građanskog rata. Čovjek koji joj treba dati stručnu pomoć u tome kao antropolog, u usputnoj avanturi će joj podariti dijete. Janis je već u četrdesetima i smatra da joj je ova trudnoća posljednja šansa da se ostvari kao majka. Uskoro završava u porodilištu, gdje upoznaje adolescenticu Anu (Milena Smith). Dvije žene zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta, koje će im dati status samohranih majki, obzirom da su zatrudnjele sasvim slučajno. Janis u bezazlenoj avanturi, a Ana kao žrtva grupnog silovanja.
Ana se ipak kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Dvije žene istovremeno rađaju kćeri, koje bivaju zadržane na posmatranju zbog rutinskih pregleda novorođenčadi. Prijateljstvo koje će razviti u bolnici u satima čekanja do poroda, prerast će u neobičnu povezanost, a koja će novonastalim zavrzlamama promijeniti njihove živote zauvijek.
"Dvije žene u sobi su mi zanimljivije od svih specijalnih efekata u Hollywoodu", kazao je jednom Pedro Almodovar, svjedočeći o tome kako su njegovi filmovi ženski monolog o (ne)sreći i usamljenosti. "Paralelne majke" su upravo najbolja potvrda ove rečenice, a zanimljivo je da se u filmu pojavljuje španska zvijezda Rossie de Palma, glumica osebujnog izgleda, koje se sjećamo iz "Kike" (1991.) i koja u novom filmu glumi najbolju prijateljicu glavne junakinje.
Priču o majčinstvu Almodovar je povezao sa Španskim građanskim ratom i porodičnom naslijeđu. Janisin djed je bio fotograf kao i ona, a završio je u masovnoj grobnici u selu, koju Janis želi otvoriti nakon toliko godina da bi smirila njihove duše. To je ujedno i najslabiji trenutak oko kojeg Almodovar režira svoju priču, jer se previše pozabavio majkama i njihovim bebama. Otvaranje grobnice vidimo tek u nekoliko minuta na kraju filma, nakon što smo već iscrpljeni komplikacijama oko beba.
"Paralelne majke" su tipičan Almodovarov film, u kojem su prekrasno dizajnirani interijeri sa žestokim bojama i ogromnim krupnim planovima glavnih ženskih uloga. Melodrama se plete oko ljubavi, seksualnosti i velikog nesporazuma, a španski reditelj ovog puta veliku pažnju posvećuje snimanjem pripreme hrane. Nemoguće je gledati ovaj film, a da ne osjetite zahvalnost što je njegov autor još uvijek tako kreativan u svijetu fast food kinematografije, agresivno brze montaže i bezličnih priča o superherojima. Ovdje su emocije ipak najvažnije.
Živio nam Almodovar!
