Bez podrške države: Gorčin Dizdar o borbi za obilježavanje stogodišnjice rođenja Maka Dizdara
Gorčin Dizdar jedan je od rijetkih mladih naučnika koji se na našim prostorima bavi izučavanjem kulturnog naslijeđa srednjovjekovne Bosne. Prošle godine je na Univerzitetu York u Torontu odbranio doktorsku disertaciju o stećcima. Također je predsjednik UO Fondacije "Mak Dizdar" koja promovira Makovo stvaralaštvo, kulturnu scenu Stoca i Hercegovine te širi ideju zajedništva bh. naroda.
Sedamnaestog oktobra ove godine navršava se tačno stotinu godina od rođenja jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara. Na koji način Fondacija "Mak Dizdar" planira obilježiti ovaj veliki jubilej?
Projekt "Mak Dizdar: prvih stotinu godina" pokrenut je u augustu prošle godine uz podršku Bošnjačkog instituta, Društva pisaca BiH i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Projektom je zamišljeno da cijela 2017. godina u Bosni i Hercegovini bude obilježena kao "Godina Maka Dizdara". Prvobitnim planom bio je predviđen čitav niz komponenti koje bi ovom jubileju dale značaj koji zaslužuje: svečana akademija i muzičko-scenski performans, međunarodni naučni skup i publikacija, kritičko izdanje sabranih djela Maka Dizdara, izložba rukopisa iz arhiva Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, reaktivacija nagrade grada Sarajeva "Slovo Makovo", snimanje dokumentarnog filma o životu i djelu Maka Dizdara, postavljanje spomenika Maku Dizdaru u Sarajevu, izdavanje digitalne kolekcije rukopisa i dokumenata, otkup i opremanje rodne kuće Maka Dizdara u Stocu, svečano izdanje kulturnog festivala "Slovo Gorčina" te prevođenje poezije Maka Dizdara na nekoliko svjetskih jezika. Naravno da smo od početka bili svjesni da će ovako ambiciozan program biti teško realizirati u današnjoj Bosni i Hercegovini. Međutim, nismo bili spremni na količinu problema i nedostatka razumijevanja nadležnih institucija.
Možete li nam reći nešto više o tome, o tim problemima?
S obzirom na značaj poezije Maka Dizdara za bosanskohercegovačku kulturu, nadali smo se da bi stota godišnjica njegovog rođenja mogla biti smatrana projektom od državnog značaja. Podsjećam da je, na primjer, u istom periodu za učešće Bosne i Hercegovine na Venecijanskom bijenalu (koje će organizirati Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske) Vijeće Ministara BiH na prijedlog Ministarstva civilnih poslova BiH dodijelilo 180.000 KM. Isto to Ministarstvo civilnih poslova BiH u potpunosti je ignoriralo molbu Fondacije "Mak Dizdar" za podršku projektu godišnjice rođenja Maka Dizdara. Naglašavam ignoriralo, a ne odbilo, jer još uvijek nismo dobili nikakav odgovor na zvaničnu molbu upućenu u septembru 2016. godine. Isto tako nas je ignorirala i federalna ministrica kulture i sporta Zora Dujmović, kojoj je u istom periodu upućeno pismo i molba za sastanak na kojem bismo predstavili naše planove.
Na oficijelnom konkursu za dodjelu sredstava za projekte iz oblasti kulture Fondacija "Mak Dizdar" odbijena je zbog sitnog administrativnog previda - u formularu je upisan novi broj žiroračuna Fondacije "Mak Dizdar", dok je priložen ugovor s bankom na kojem je naveden stari - radi se o razlici od tri cifre! Nije nikakva tajna da se projektima čiji organizatori imaju bolje "veze" dopuštaju i mnogo ozbiljnije greške pa i kriminalna kršenja pravila. Na primjer, na konkursu za kulturu od značaja za Federaciju BiH, namijenjenu isključivo nevladinim organizacijama i kulturnim institucijama, jednoj komercijalnoj izdavačkoj kući dodijeljeno je 32.000 KM (!) za reprint prijevoda Biblije jednog hrvatskog franjevca iz XIX. stoljeća, koji nema nikakve veze s Bosnom i Hercegovinom. I to pored postojanja Fondacije za izdavačke djelatnosti, pod čijom nadležnošću su projekti iz oblasti izdavaštva. Ovo je samo jedan od brojnih primjera takve vrste…
Da se ne radi isključivo o nacionalnim kriterijima dokazuju neki drugi primjeri. Na primjer, na istom konkursu 90.000 KM dodijeljeno je sarajevskom "Centru za kulturu i razvoj predustavljačke umjetnosti, muzike i kulture, kao i razvoj demokratije kroz kulturne djelatnosti East West Centar". Uz svo dužno poštovanje prema radu ovog centra, postavlja se pitanje u kojem smislu on predstavlja "kulturu od internacionalnog značaja za BiH i Federaciju BiH" i to, sudeći prema novčanim iznosima koji su mu dodijeljeni, značaju koji je više nego dvostruko veći od onoga koji ima sarajevski Jazz Fest ili Mostarsko proljeće, ili četiri puta veći od Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi.
Da li ste uspjeli osigurati bilo kakvu podršku projektu?
Srećom, bilo je i pozitivnih primjera. Najprije nas je podržalo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke na čelu s ministricom Elvirom Dilberović. Zahvaljujući ovoj podršci, u saradnji s izdavačkom kućom "Vrijeme" već uveliko radimo na kapitalnom projektu Sabranih djela Maka Dizdara koja bi trebala biti objavljena do devetog mjeseca ove godine.
Potom, vrijednost ovog projekta prepoznala je i Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevu, kao i Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo. Ova podrška omogućit će nam da objavimo jubilarno izdanje "Kamenog spavača" i pripremimo skormnu izložbu o životu i djelu Maka Dizdara.
Član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović najavio je pokroviteljstvo cjelokupnog projekta, ali smo nedavno obaviješteni da to pokroviteljstvo obuhvata samo troškove koktela svečane akademije, što smatramo njenim najmanje značajnim dijelom. Sve u svemu, uspjeli smo osigurati tek 10 posto planiranog budžeta cjelokupnog projekta.
Koji su vaši idući koraci?
Bez obzira na poteškoće i probleme odlučni smo da nastavimo projekt. Uskoro će biti promovirano jubilarno, bibliofilsko izdanje "Kamenog spavača", čime će i zvanično početi obilježavanje stote godišnjice rođenja Maka Dizdara. Tim povodom ćemo se još jednom obratiti svim nadležnim institucijama, ali i privatnim kompanijama molbom za podršku. Nadamo se da ćemo ovaj put imati više uspjeha.
Možete li nam, za kraj, reći još nešto o odnosnu bosanskohercegovačkog društva prema Maku Dizdaru i značaju ovog jubileja?
Nažalost, Mak Dizdar je izgleda zanimljiv samo kada se govori o njegovom nacionalnom identitetu, kada se po hiljaditi put raspravlja da li je "naš" ili "njihov". U međuvremenu se zaboravljaju njegovo književno i naučno djelo i njegov doprinos razvoju bosanskohercegovačke kulture. Naravno, u Bosni i Hercegovini danas imamo mnogo većih problema od obilježavanja godišnjica rođenja književnih velikana. Ali istinski problem nije u tome da za ovakve projekte nema sredstava, već da se ona dodjeljuju prema netransparentim i potpuno proizvoljnim kriterijima. Obilježavanje stogodišnjice rođenja Maka Dizdara najprije predstavlja priliku da se oda počast ovom pjesniku čiji stihovi su nadrasli uske krugove ljubitelja poezije i oblikovali biće i identitet čitavih generacija Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti i političkih uvjerenja. Potom, na ovaj način želimo dati poticaj novim čitanjima i istraživanjima njegove poetike i približiti njegovo pjesništvo prije svega mlađim generacijama. Konačno, ovo je i prilika da se osvrnemo na period od prethodnih stotinu godina i utvrdimo mjesto Dizdarevog stvaralaštva unutar naše književnosti i kulture uopće. Sve naše namjere dale bi se svesti pod ideju svjesnog i kritičkog oblikovanja bosanskohercegovačke kulture sjećanja.
