Ova biblioteka čuva najveći fond rukopisa na orijentalnim jezicima u jugoistočnoj Evropi što predstavlja najveći doprinos nauci i kulturi ne samo za BiH nego za cijeli region i šire.
Osnovni fond biblioteke čine rukopisi na arapskom, turskom i perzijskom jeziku kojih ima više od 10.000 kodeksa.
Najstariji rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je svakako četvrti svezak poznatog teološko-mističkog djela Ihja ulumid-din odnosno “Encikopedija islama” Ebu Hamida Muhameda el-Gazalija. Djelo je prepisano 1106. godine, pet godina prije smrti autora.
“Ovaj rukopis je stariji od Povelje Kulina bana, ali i 300 godina stariji od čuvene sarajevske Hagade”, kazao je za Anadoliju bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke Osman Lavić.
Bogat bibliotečki fond
Kako kaže, tekst, papir i ostala oprema su u vrlo dobrom stanju tako da se rukopis i danas može koristiti. Rukopis je u Gazi Husrev-begovu biblioteku došao iz Osman Šehdine biblioteke.
“Naime, Osman Šehdi Bjelopoljac iz Novog Pazara služeći po različitim mjestima Osmanskog carstva sakupio je veoma vrijedne, kvalitetne i stare rukopise, njih 89. Za uspomenu na svog rano umrlog sina, on je 1759. godine osnovao biblioteku u Sarajevu. U sklopu te biblioteke došao je i ovaj rukopis”, pojasnio je Lavić.
Rukopis je preveden i na bosanski jezik.
Gazi Husrev-begova biblioteka posjeduje više hiljada kodeksa rukopisa različitih formata i sadržaja. Svaki može pričati svoju priču o načinu na koji je nastao, prepisan, uvezan, svojim vlasnicima koji su ga ljubomorno čuvali.
Značajan dio rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke otpada na mushafe, vjerska knjiga muslimana, s obzirom da je mushaf bio knjiga koju je trebala, morala i htjela imati svaka kuća.
“On se najviše prepisivao i poklanjala mu se velika pažnja u smislu njegovog ukrašavanja, ispisivanja u različitim formama i koričenja u različitim formatima”, pojasnio je Lavić.
Prema njegovim rijčima, veliki dio mushafa nije sačuvan jer su oni najviše bili u upotrebi te vakifi kada bi poklanjali svoje biblioteke uvijek bi ostavljali mushaf za potrebe svoje kuće.
Najmanji rukopis
Gazi Husrev-begova biblioteka posjeduje i najmanji rukopis, a riječ je o kompletno prepisanom primjerku Kur’ana, dimenzija 5x4 centimetra.
“Kur’an je kompletan, a nažalost nema imena prepisivača, jer se oni najčešće nisu potpisivali, jer su željeli da ostanu anonimni”, kazao je Lavić.
On dodaje da je ovaj primjerak Kur’ana karakterističan po tome što su ga vojnici nosili na kopljima s namjerom da bude moralna podrška vojnicima u raznim ratovima. Na osnovu papira i vrste pisma pretpostavlja se da je nastao u 17. stoljeću.
Jedna od najvećih knjiga u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je Banjalučki mushaf.
“U njemu se nalazi izuzetno veliki i zlatom ispisan džuz, tekst jednog dijela Kur’ana. Ovaj džuz je pronađen u Ferhadiji džamiji u Banjoj Luci, koja je porušena tokom agresije na BiH”, pojasnio je Lavić.
Kako kaže, uspjela su se sačuvati samo dva primjerka ovog izuzetnog prepisa Kur’ana.
“Nažalost, nemamo ni njegovog prepisivača iz istog razloga kao što sam ranije spomenuo. S obzirom na njegov način ispisa, nepobitno je da se radi o vrhunskom kaligrafu, vještom za ispisivanje i ukrašavanje. Najvjerovatnije je tekst naručen od nekog mecene jer su trebala ogromna sredstva da se na ovakav način i pozlatom ispiše kompletan Kur’anski tekst”, istakao je Lavić.
Najbogatija riznica starih rukopisa
Banjalučki mushaf je prvobitno bio ispisan u 30 knjiga, 30 džuzova, a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci se čuvaju samo dva primjerka.
“Ove primjere posjeduje samo ova biblioteka, a ostali su doživjeli sudbinu 100.000 ostalih rukopisa koji su nestali i uništeni”, pojasnio je Lavić.
Budući da je, od svog osnivanja 1537. godine, Gazi Husrev-begova biblioteka dijelila sudbinu Sarajeva kojeg su pogađale mnoge nedaće poput poplava, požara i ratova, od njenog prvobitnog fonda sačuvano je samo nekoliko rukopisa na kojima se nalazi zapis i pečat da ih je uvakufio sam Gazi Husrev-beg.
Uprkos tome, rukopisni fond biblioteke je u posljednjih 150 godina stalno povećavan, tako da ona danas predstavlja najbogatiju riznicu ove vrste građe, ne samo u Bosni i Hercegovine nego i šire.