Kako je "Ay, Carmela" obilježila historiju bh. teatra i poslala snažnu antifašističku poruku
Safet Plakalo, osnivač SARTR-a koji je u tom periodu obnašao poziciju direktora, došao je na ideju da predstavu "Ay, Carmela" postavi u ovom teatru. Pod rediteljskom palicom Roberta Raponje dušu ovoj predstavi udahnuli su Selma Alispahić, Dragan Jovičić, Meida Šupuk i Jasenko Pašić, a Alispahić nam kaže da je Safet Plakalo od početka osjećao da će ova predstava obilježiti ne samo repertoar SARTR-a, nego i historiju bh. teatra uopće.
Proces nastajanja predstave je, priča nam, bio veoma lijep, a obilježila ga je atmosfera koja nastaje kada se sretnu visoki profesionalci i strastveni ljudi koji shvataju značaj teatra.
"Reditelj Robert Raponja odmah je unio jednu lijepu energiju u stvaranje ove predstave i okupio saradnike koji isto razmišljaju o životu i o teatru. Dragan Jovičić i ja smo se odmah razumjeli kao kolege i igra s njim na sceni je san svakog glumca. Partnerska igra koja podrazumijeva poštovanje partnera na kojeg možete da se oslonite u svakom trenutku. Godinama smo postali kao jedno tijelo i jedna duša na sceni, sigurni jedno u drugo, uživamo u partnerskoj igri koja je i u životu donijela jedno posebno i vrijedno prijateljstvo", rekla je.
Od prvog izvođenja "Ay, Carmela" je budila veliko interesovanje publike, a Selma Alispahić, Dragan Jovičić i Jasenko Pašić godinama su radili sve da je održe u životu. Da su u tome uspjeli potvrđuje činjenica da je "Ay, Carmela" postala najizvođenija i najdugovječnija predstava SARTR-a. Više puta je obišla Bosnu i Hercegovinu, a veliki broj igranja imala je na gostovanjima (Hrvatska, Italija, Švedska, Češka, Slovenija, Srbija, Makedonija, Austrija, Crna Gora, Francuska i Velika Britanija).
"Uspjeh predstave uvijek ovisi o nekoliko faktora koji se moraju poklopiti. To su dobra priča, dobri glumci, dobra režija i mnogo iskrene i čiste ljudske emocije. Taj ljudski kontakt koji pružamo publici je nešto što ovu predstavu održava živom tolike godine. I naravno, snažna antifašistička poruka koja dolazi na kraju kada ispričamo priču o malom čovjeku koji se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Ovdje su to dvoje glumaca, umjetnika pred kojima su i moralne dileme o tome kako se ponašati u jednom ekstremnom vremenu, kao što je vrijeme rata u kojem čovjek na kraju mora donijeti neke bolne lične odluke", pojasnila je.
Dodala je kako je "Ay, Carmela" predstava koja podsjeća na snagu individualne geste i mogućnost individualne borbe protiv svakog oblika zla, protiv svih latentnih i otvorenih fašizama koji nas i dan danas guše u našoj svakodnevnici. Upravo to je razlog aktuelnosti ove predstave, a naša sagovornica smatra da je "Ay, Carmela" sada možda i aktuelnija nego što je bila prije dvadeset godina.
"I dalje biramo mrak, govorimo jezikom mržnje, zastrašujemo svijet novim ratovima i zveckanjem oružja, živimo u atmosferi gdje biti član stranke znači biti superiorniji od onoga ko nije, jer se stranački ljudi zapošljavaju, dobijaju pozicije preko stranke, mladim ljudima se na svakom koraku sjeku krila i shvataju da nije bitan kvalitet, nego podobnost, ne promoviramo znanje, nego prazninu i dalje moramo dokazivati ko je bio agresor, a ko žrtva, spinuju se informacije, a time i historija, emotivna katarza se nikada nije desila, jer se pomirenje nije desilo...", rekla je.
"U tome svemu naravno da običan čovjek, pogotovo mladi čovjek, pati, dosta mu je mraka, ljudi hoće konačno da izađu na svjetlo dana i prodišu. Umjetnost je zbog toga važna jer je prostor slobode, tu se propituje stvarnost, drži se ogledalo društvu u kojem živimo i podstiče se ljude da se oslobode straha, jer život u strahu je ponižavajući. Umjetnost podstiče na hrabrost, plemenitost i ljepotu", zaključila je Alispahić.
"Ay, Carmela" je priča o glumačkom i ljubavnom paru (Carmeli i Paulinu), o glumcima, histrionima, zabavljačima, varjetetskim umjetnicima koji su u okolnostima Španskog građanskog rata primorani igrati predstavu kao posljednju milost za vojnike, ratne zarobljenike koje fašisti sutradan namjeravaju strijeljati. Predstava je intimna i sentimentalna hronika sjećanja te srdačna počast umjetničkoj časti i dostojanstvu, ljudskosti i moralnom kvalitetu kolektivne antifašističke svijesti.
Dvadeset godina od premijernog izvođenja ove predstave bit će obilježeno 19. i 20. marta. U predstavi igraju Selma Alispahić, Dragan Jovičić i Jasenko Pašić. Ulaznice možete rezervisati putem telefona 033 664 070 ili putem Facebooka. Omogućen je popust za studente i penzionere.
Strijelci osvajaju medalje, ali nedostaje podrška: Farah Onešćuk briljirala u Srbiji
