Komentari (42)
Povratak na članak
Prijava korisnika
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kad se šeće i plećima kreće... - Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!... Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina, Ne šće ni da čuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti đule zalivati ode; S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, No meni ne dođe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alčak, što za njome crko'!... Aleksa Šantić, 1903.
Dok slušam Eminu, malo mi fali da zaplačem. Posebno onaj dodani dio.... "Umro stari pjesnik, umrla Emina, ostala je pusta bašča od Jasmina"
jasmina (malo J) Nije nikakav Jasmin. :)
MOJA OTADŽBINA Ne plačem samo s bolom svoga srca Rad zemlje ove uboge i gole; Mene sve rane moga roda bole, I moja duša s njim pati i grca. Ovdje, u bolu srca istrzana, Ja nosim kletve svih patnji i muka, I krv što kapa sa dušmanskih ruka To je krv moja iz mojijeh rana. U meni cvile duše miliona - Moj svaki uzdah, svaka suza bona, Njihovim bolom vapije i ište. I svuda gdje je srpska duša koja, Tamo je meni otadžbina moja, Moj dom i moje rođeno ognjište. 1908. ALEKSA ŠANTIĆ
Srbine sto vi u Srbiji pisete nasim pismom?
Niti znam ko ste to vi, a jos manje koje je vase pismo. Pozdrav
ALEKSA ŠANTIĆ Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike. Rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća se u rodni Mostar. Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna s
snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda. Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje" , "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu" ). Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života. Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,... Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze. Ovu biografiju završavam stihovima nepoznatog pjesnika koji se nadovezuju na Šantićevu pjesmu "Emina" : Umro stari pjesnik, Umrla Emina Ostala je tužna Bašta od jasmina Razbio se ibrik Uvenulo cvijeće Pjesma o Emini NIKAD umrijet' neće
Pismo kojem piše je isto ono od Vuka Stefanovića Karadžića. Uzmi, pročitaj, uči i nauči!
Bas me podsjeti na Eminu, slusam ju cijelo jutro :)
A vidi kako to vi lijepo pisete, zasto ne pisete istinu??? Zasto ne napisaste da je Pudaric bio pijan, a da je Mutabdzija otvorio Šantićeve dane Andrićevim stihovima!?? Vi nista o tome ne pisete, jade jadne... a za sve koji zele da procitaju kako je ovo sve "besprjekorno" bilo evo link pa sami se uvjerite;; http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/169369-Otvorio-Santiceve-dane-Andricevim-stihovima.html
Aleksa klasicni srpski klerofasist....
Zbog?
dvije riječi Živojin Mišić kojem je on posvetio svoju Pesmu Srbiji...kontas?
PRIKAŽI ODGOVORE (3)
Legendarni Šantić !
grmi sijeva burga se mijenja
... Poeziju će svi pisati - Branko Miljković ... http://youtu.be/yrc6bffHb5U ... samo nek' je čista duha ... ... i iskrene riječi ...
Izvodi Dragan Stojnić na tekst Alekse Šantića ( tekst je iz više njegovih pjesma) http://youtu.be/oMRM6LVulIQ ... I opet mi duša sve o tebi sanja ... ... i kida se srce i za tobom gine ... ... nevjera tvoja daleko se sklanja ... ... kao tavni oblak kad sa neba mine ... ... I opet si meni čista sjajna ,vedra ... ... iz prizraka tvoga blaženstva me griju ... ... pa bih opet tebi panuo na njeda... ... i gledo ti oči ... ... što se slatko smiju ... ... Tako vita jela koju munja zgodi ... ... još u nebo gleda i života čeka... ... I ne misli : nebo oblake da vodi ... ... iz kojih nova zagrmit će jeka... ... Mojoj dragoj i jedinoj ljubavi .... ... Mostraki ( ko zna da li jošte živi) ... ... L.K. ... da mi je otić na ove večeri ... ... da im samo nešto rečem ... ... al' ko sluša još... ... lišće kako pada....
al je nju himzo polovina otpjevao nema dalje,,kako je samo pućio usne ,ko da ga sad gledam,
Aleksa - voajer.
Bravo Pudaricu. Napokon nesto iskreno i jasno od Vas. Da se zna cije su - gusle.
Sinoć kad se vraćah iz topla hamama, prođoh pokraj bašće staroga imama... A tamo u bašći u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajaše Emina... Konto ga Aleksa zabit ali se malo zajebo, ne ide to tako kod Emine
...za njom crko..