Popularni mostarski književnik Marko Tomaš objavio prvi roman: Između teškog umora i laganog humora

Tomaš u romanu govori o novinaru kojem je dao svoje ime i tako je, kako je priznao, želio stvoriti zabunu kod čitaoca.

"On se ne snalazi u novom dobu, formatiran je drugačijim vrijednostima, neprimjenjivim u sadašnjosti. Pobjegao je od nekakvog rata. Došao je u sredinu koja nikad neće biti njegova i u kojoj ni s kim ne dijeli isto iskustvo. Očito se nije trudio prilagoditi. Samo je stvorio uvjete za preživljavanje i time se zadovoljio. Njegova toksična rutina sve ga je više udaljavala od drugih ljudi. Kada ga je konačno nešto izbacilo iz te svakodnevne rutine, suočavanje sa stvarnošću ubrzava njegovo propadanje i produbljuje njegov unutarnji pakao", kazao je o autor.

Kritika i publika koja je imala priliku da se susretne s "Nemoj me buditi" Tomašev prvijenac je posjetio na Camusova "Stranaca".

"Zamišljajući Marka prvenstveno sam zamišljao otuđene glavne likove detektivskih i 'hard boiled' romana. Jednim dijelom on je neki nikad do kraja realizirani umjetnik, alkoholičar i cinik kakvih je mnogo za šankovima u provincijama. Takvim je postao kad se prvi put suočio s činjenicom da ljudi koji su stvarali ono što ga je kao dijete oduševljavalo nisu nikakvi superheroji, nego često gnjide bez skrupula u ostvarivanju svojih megalomanskih ambicija. Tu je uzrok njegova razočaranja i želje da se skloni od svega. Nije htio, zbog svojih srednjeklasnih ideala, nikada pristati na sve što zahtijeva penjanje na društvenoj ljestvici. Mersault je takav lik, ali, u ovom slučaju, samo jedan od modela. I njega je slučaj izbacio iz rutine, pozicije s koje je manje više udobno tiho gunđao na svijet", pojasnio je Tomaš.

Jedan od recezenata, Robert Perišić, napisao je kako se "natruhe krimi-priče tope u atmosferi, između teškog umora i laganog humora junaka koji bi trebao poduzeti nešto i, evo, samo što nije – dok Tomašev bluz vijuga i spušta se niz serpentine poput prvog pelinkovca".