Knjiga je objavljena u povodu obilježavanja 40. godišnjice smrti Ive Andrića, a čine je pripovijetke iz takozvanog fratarskog ciklusa ovog književnika, uz dodani esej "Legenda o svetom Francisku iz Asizija".
Andrić se franjevcima kao temi neprestano vraćao, od početaka do zadnjih dana njegova književnog stavaralaštva. Još u martu 1915. godine Andrić je iz mariborske tamnice, gdje je boravio kao politički zatvorenik, premješten u Ovčarevo kod Travnika, gdje mu je majka radila kao pomoćnica kod župnika fra Alojzija Perčinlića. Tada počinju i Andrićeve posjete franjevačkom samostanu u Gučoj Gori, gdje proučava samostansku arhivu i biblioteku.
O knjizi su govorili Danijel Vidović u ime izdavača, fra Ivan Nuić te književnik Željko Ivanković.
Danijel Vidović je podsjetio da je Andrić bio stipendista "Napretka" te da je ovo prvi put da su na hrvatskom govornom području objavljene sabrane priče iz fratarskog ciklusa. Ovo prvo izdanje štampano je u 500 primjeraka.
"Interes za bosanske franjevce jedna je od glavnih odrednica Andrićevog književnog djela, kojim je taj književnik franjevcima odao rijetko viđenu počast", kazao je on.
Fra Ivan Nuić smatra da gotovo niko iz svijeta ili franjevačke zajednice nije tako dobro opisao bosanske franjevce kako je to, na iznimno literaran i dopadljiv način, učinio Andrić. Ocjenjuje da neki dijelovi iz ovih pripovijetki spadaju u ponajbolji opus nobelovca.
Podsjetio je na suštinu franjevačkog reda i njegovog utemeljitelja Franju Asiškog, koji je napustio logiku materijalnog života i propovijedao radikalno siromaštvo. Njihova filozofija, kazao je, posebno se dojmila Andrića koji je franjevcima veliku pažnju posvetio u svom književnom stvaralaštvu.
