Kultura svima
20

Uvesti audiodeskripciju u kulturne institucije: I osobe s oštećenjem vida žele u kino i pozorište

Piše: El. B.
(Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
Kako bi kulturu učinili dostupnom svima i prilagodili kulturne sadržaje i osobama s oštećenjem vida, Udruženje Novis je u saradnji sa Studiom Chelia pokrenulo projekt "Kultura svima" čiji je osnovni cilj uvođenje audiodeskripcije u kulturne aktivnosti u BiH.

Predsjednica Udruženja Novis Ivana Pekušić nam je ispričala kako je sasvim slučajno došla na ovu ideju. Jednog dana je čitala članak o uvođenju audiodeskripcije u kulturne aktivnosti u Zagrebu i priznaje da, s obzirom na to da se bavi tom vrstom posla, nije mogla vjerovati da prvi put čuje za tu mogućnost.

"Nisam bila svjesna svih mogućnosti prilagođavanja kulturnog sadržaja osobama s oštećenim vidom. Počela sam više istraživati o tome i kontaktirala sam Svjetlanu Marijon iz Udruženja 'Zamisli', koja je bila veoma susretljiva i voljna da podijeli svoja iskustva. Tako smo zajednički došle na ideju ovog projekta i načina realizacije tog projekta u Sarajevu", rekla je Pekušić.

Direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo Fikret Zuko rekao je kako u našoj državi nije bilo ozbiljnijih pokušaja uvođenja audiodeskripcije na film i u pozorišta.

"Super je da je ovaj projekt pokrenut, ja sam to odmah prihvatio kao nešto što je za nas veoma važno i nadam se da će slijepe osobe ravnopravnije učestvovati u kulturnim aktivnostima", rekao je.

Na pitanje kako su slijepe osobe u našoj državi do sada pratile kulturne sadržaje, Zuko je ispričao kako je uprkos dobroj saradnji Udruženja slijepih s Narodnim pozorištem i Kamernim teatrom bilo neugodnih situacija.

"Za sada to radimo tako što povedemo prijatelja koji nam to prezentira koliko može. Jednom nas je jedna drugarica vodila i vjerovatno nije govorila dovoljno tiho, zbog čega smo to morali prekinuti i izaći s projekcije filma. To nije dobar način i mislim da je ovo zaista perspektivno i dobro", rekao je Zuko.

Po uzoru na Hrvatsku

Udruženje "Zamisli", na čijem je čelu Svjetlana Marijon, osnovano je 2005. godine, a cilj im je pokazati drugačiji pristup izazovima osoba s oštećenim vidom.

"Razmišljali smo kako obilježiti Dan bijelog štapa i u jednom trenutku je jedna naša članica koja je slijepa rekla kako bi voljela otići u kino, a da ne smeta drugima. Pitali smo se kako to, a ona nam je objasnila da odlazak u kino podrazumijeva da dolazi s nekim ko joj polušapatom objašnjava šta se dešava, a taj polušapat bi ometao sve druge okolo koji bi nerijetko insistirali da izađu iz kinodvorane. Razmišljali smo i shvatili da oni mogu sjediti sa slušalicama u ušima dok im neko iz druge prostorije objašnjava šta se dešava", rekla je Marijon.

Ispričala je kako su 2007. godine na Dan bijelog štapa prikazali film "Parfem", što je naljutilo tadašnju potpredsjednicu Vlade Hrvatske jer su izabrali "brutalan film".

"Tu smo otišli od glavne biti, jer ne možemo mi birati šta će slijepi gledati. Oni imaju pravo gledati sve, isto kao i opća populacija. Mi im moramo osigurati pristup svemu, a oni će sami na osnovu svojih afiniteta birati šta će gledati", rekla je.

Najvažnija je dobra volja

Dok u BiH ova praksa tek treba zaživjeti, u Hrvatskoj je već sedam godina svaka projekcija na Dječijem festivalu prilagođena djeci koja ne vide i ne čuju. Uz podršku Grada zagreba i u saradnji s Gavellom jednu predstavu mjesečno prilagođavaju osobama koje ne vide, a cilj im je da se pojača produkcija ponude i da to postane praksa.

"Nasuprot inkluziji bila bi getoizacija. Mi želimo omogućiti da osobe koje ne vide ne moraju organizirano dolaziti u pozorište, već da im je to dostupno svaku večer. Čini mi se da je to ostvarivo, samo je potrebno imati dobru volju", rekao je direktor pozorišta Gavella Boris Svrtan ističući kako im je cilj da sva pozorišta u Zagrebu imaju tu praksu.

Kao primjer filma s audiodeskripcijom danas je u Meeting Pointu prikazana "Mračna projekcija", insert iz filma "Moram spavati anđele" Dejana Aćimovića.

Audiodeskripcija jedan je od efikasnijih načina pomoći slijepim i slabovidnim osobama koji već neko vrijeme postoji u svijetu, ali u Bosni i Hercegovini jos uvijek ne. Radi se o prilagođavanju kulturnih sadržaja osobama oštećenog vida i kao postupak primjenjiva je u svim granama filmske i pozorišne umjetnosti, kao i u svim vrstama kulturno-umjetničkih sadržaja koji se svakodnevno nude građanima.