"Smatramo kako je važno za proces kulturološke emancipacije, kao i promocije književnosti i umjetnosti inače, sjećati se i obilježavati ovakve datume. Ulica Ive Andrića 'na dan' u Mostaru za cilj ima podsjetiti širu javnost na Andrićeve riječi o Mostaru, njegovom stanovništvu, hercegovačkom kršu, suncu i Neretvi, ali istovremeno podsjetiti na svevremenost i aktuelnost Andrićevih djela, kao i na činjenicu da se Mostar Andriću nije odužio ulicom", istaknuto je iz Vriska.
Ove se godine obilježava 40 godina od smrti Ive Andrića, 100 godina od njegova prvog dolaska u Travnik te 70 godina od objavljivanja romana "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica".
Ivo Andrić je rođen 9.10.1892. u Travniku (Dolac) jedini je književnik sa današnjeg b/h/s/cg govornog područja koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost i to 1961. godine za roman "Na Drini ćuprija". Osim kao književnik, istaknuo se i kao uspješan diplomat Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije. Andrić je sav novac od Nobelove nagrade dao za unapređenje i razvoj bibliotekarstva i narodnih biblioteka u BiH.
Andrićev govor na dodjeli Nobelove nagrade: "Moja domovina je zaista mala zemlja među svjetovima, kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore i to upravo u vrijeme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih djela počela da prodire u svijet, u opravdanoj težnji da svjetskoj književnosti i ona da svoj odgovarajući prilog. Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obavezuje na zahvalnost, i ja sam sretan što vam u ovom trenutku i sa ovog mjesta, ne samo u svoje ime, nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno, ali iskreno da izrazim".
Andrićev bogati opus broji romane "Travnička hronika", "Na Drini ćuprija", "Omer- paša Latas ( nedovršen)", "Prokleta avlija", potom zbirke pripovijetkih "Jelena, žena koje nema", "Most na Žepi", "Nemirna godina", "Znakovi", "Deca", "Kuća na osami", "Ćorkan i Švabica", "Mustafa Madžar", "Ljubav u kasabi", putopisi i skice "Staze, lica predeli", meditativnu prozu "Sveske", "Eseji, kritike, članci", "Znakovi pored puta", pjesme u prozi "Ex ponto, nemiri, lirika"…
Djela su mu prevedena na tridesetak jezika. Pjesme koje nisu objavljene za života, posthumno su objavljene 1976. u Beogradu pod nazivom "Šta sanjam I šta mi se događa".
U Andrićevim djelima živi naš cijeli svijet – sve ono što svjesno i podsvjesno doživljava čovjek Balkana te kako se svi putevi tih sudbina "isprepliću".
Ivo Andrić je umro 1975. godine u Beogradu, a posljednje zapisane riječi bile su: "Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog ‘javnog radnika’ dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju…"
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
