Istraživači su otkrili i kako nuklearna energija sprječava emisiju ogromnih količina stakleničkih plinova. Ovi procjene mogle bi pomoći širenju korištenja nuklearne energije umjesto fosilnih goriva, kako bi se izbjegle klimatske promjene, naveli su autori studije
S izbijanjem nuklearne katastrofe u Fukushimi (Japan), kritičari nuklearne energije su se zapitali koliko svijet treba da se osloni na ovaj izvor energije, s obzirom na moguće opasnosti za okolinu i ljudsko zdravlje.
"Bio sam jako uznemiren svim negativnim, najčešće neosnovanim, histerijama oko nuklearne energije nakon nesreće u Fukushimi", izjavio je Pushker A. Kharecha, jedan od autora studije i stručnjak za klimatologiju u NASA-inom institutu Goddard.
Zajedno sa kolegom iz instituta Goddard, Jamesom E. Hansenom, Kharecha je počeo da istražuje dobre strane nuklearne energije. Posebnu pažnju su obratili na njene prednosti u odnosu na fosilno gorivo u slučajevima smanjenja zagađenja zraka i emisije stakleničkih plinova.
Kharecha je bio iznenađen otkrićem da ne postoji nijedna opširnija studija o tome koliko smrti nuklearna energija može da spriječi. Pronašao je podatke o prosječnom broju smrti po količini energije nastale iz fosilnih goriva i nuklearne energije u 2007. godini. Te podatke su kasnije kombinovali sa historijskim podacima. Procijenili su da je nuklearna energija s vremenom izazvala oko pet hiljada smrti – od posljedica raka ili nesreća na poslu. Za to vrijeme, fosilna goriva su izazvala oko 1,8 miliona smrti.
Ukoliko bi do 2050. godine nuklearnu energiju zamijenio plin, to bi izazvalo dodatnih 420 hiljada smrti, dok bi ugalj izazvao sedam miliona. Studija se fokusirala samo na smrtne slučajeve, a ne na dugotrajne zdravstvene probleme koji skraćuju život, a autori nisu računali i potencijalne smrtne slučajeve povezane sa klimatskim promjenama.
Također, da je u periodu od 1971. do 2009. godine kao izvor energije korišten samo ugalj ili plin, to bi izazvalo dodatnih 64 gigatone ugljika u atmosferi. Ukoliko bi se u ovom trenutku prestalo sa korištenjem nuklearne energije, to bi dovelo do 80 do 240 gigatona ugljika u atmosferi do 2050. godine.
Budući da globalna implementacija izvora obnovljive energije, poput vjetra ili Sunca, još uvijek predstavlja priličan izazov, istraživači navode da njihovi rezultati snažno podržavaju korištenje nuklearne energije kako bi se stabilizovala ili reducirala koncentracija stakleničkih plinova.