ESA je saopćila da problem svemirskog otpada postaje sve veći te da bi vremenom mogao imati "eksplozivne" posljedice.
Svemirski otpad je prisutan od prvih svemirskih misija kao što je Sputnik 1 iz 1957. godine i Apollo 11 iz 1969. godine.
Dijelovi raketa, nefunkcionalni sateliti i komadi drugog svemirskog otpada brojčano nadmašuju operativne objekte u orbiti. Lansiranjem svakog novog satelita i svaka nova misija na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), povećava se rizik od sudara, a u tom slučaju objekti uništavaju jedan drugog te se povećava i količina otpada.
Ranije ove godine je postojala mogućnost sudara dva stara satelita, a i ISS je ove godine napravio hitne manevre kako bi izbjegao tri sudara.
ESA procjenjuje da postoji oko 130 miliona komada svemirskih šrapnela manjih od milimetra.
Nefunkcionalne stanice i sateliti koji se raspadaju utjeću na povećanje i gustoću polja otpada. ESA naglašava rizik od orbitalnih eksplozija uzrokovanih preostalom energijom, gorivom i baterijama, koji se nalaze u letjelicama i raketama.
Agencija poziva na višestruko korištenje raketa, kao i na bolje tehnike konstrukcije svemirskih letjelica kako bi se smanjila mogućnost postepenog raspadanja.
Također, preostalu energiju bi trebalo iskoristiti da se objekt ili letjelica što više udalji. To su orbite nazvane "groblja" koje se nalaze iznad orbita u kojima su operativni objekti i sateliti. Druga opcija je povratak objekata na Zemlju u čijoj bi atmosferi sagorjeli.
ESA radi i na projektu čiji je cilj prikupljanje svemirskog otpada.
