Situacija je pomalo paradoksalna. Astronomi ne znaju sa sigurnošću ima li uopće te tamne materije, niti od čega se ona sastoji. Otkriće mjesta gdje je nema, trebalo bi biti dokaz kako ona sigurno postoji.
Proučavajući skup galaksija Coma u sazvježđu Coma Berenices (sazvježđe Berenikine Kose) čuveni švicarsko-američki astronom Fritz Zwicky još 1933. dolazi do neočekivanog zaključka da u galaksijama mora postojati dodatna materija koja ne svijetli i koja ne dozvoljava galaksijama da se razlete, drugim riječima, da zvijezde zbog brzine ne pobjegnu iz njih. Tu hipotetsku materiju nazvao je "tamna materija".
Danas je teoretičarima tamna materija jednostavno potrebna i u modernoj kosmologiji i u teoriji formiranja galaksija. Prva slika koja bi mogla ukazivati na to da se raspored svijetleće i tamne materije ne poklapaju je slika skupa galaksija poznatog kao Bullet Cluster, a sličan je slučaj sa galaktičkim jatom Abel 520. Treba napomenuti da se svemir, po najnovijim istraživanjima sastoji od 4,6 posto obične materije, 23 posto je hladna, tamna materija o čijoj prirodi malo znamo, a čak 72 posto predstavlja egzotičnu “tamnu energiju” o kojoj ne znamo gotovo ništa.
Kod takvih posmatranja, običnu materiju vidimo uglavnom usljed zračenja vrućeg gasa u rendgenskom dijapazonu, a tamnu materiju indirektno, pomoću mjerenja efekata koje izazivaju gravitacione leće. Gravitaciono polje iskrivljava putanje zraka svjetlosti koje dolaze iz izvora iza mase o kojoj se radi. Imamo i slučajeve kada se pojavi višestruka slika iste galaksije. Međutim, u ranije spomenutim jatima pokazalo se kako postoje nevidljivi centri gravitacionog privlačenja.
Sada je trenutak da se upoznamo sa novom tehnikom posmatranja, odnosno novim uređajem koji omogućuje posmatranje objekata vrlo niskog sjaja. Peter van Dokkum, kanadski kosmolog i fotograf-amater, dobro verziran u modernoj tehnici fotografije, smislio je 2011. način kako da se iskoristi novi tip leća, koje je razvio Canon. On je spojio veći broj takvih telefoto objektiva u cjelinu, na način kako su izgrađene oči kod insekata, što nije nepoznat princip u astronomiji. Tako smo dobili teleskop Dragonfly ili Vilin konjic sa kolosalnom moći razlučivanja. To je omogućilo posmatranje udaljenih objekata izuzetno niskog sjaja. I to za vrlo mali novac, manje od 20.000 dolara. Rezultati nisu izostali. Dragonfly postaje izviđačem, na osnovu njegovih posmatranja usmjeravaju se veliki teleskopi vodećih opservatorija.
Prvo je otkrio galaksiju koja kao da se sastoji skoro samo od tamne materije, sa vrlo malo zvijezda. Označena je sa Dragonfly-44 i nalazi se u jatu Coma. A doslovno prije nekoliko dana u časopisu Nature objavljen je članak o otkriću galaksije u kojoj tamne materije izgleda uopće nema!
Šta možemo da zaključimo?
U prvom redu, tamna materija postoji. Kao drugo, potrebno je objasniti kako se tamna materija odvaja od obične. To je neophodno shvatiti, jer po sadašnjim teorijama stvaranja galaksija one se ne mogu formirati bez prisustva tamne materije.
Optimistički gledano, možda nam astronomska posmatranja pomognu shvatiti prirodu takve tvari. Današnja situacija, kada se glavnina mase u svemiru ne može jasno identificirati sa onom koja nam je poznata i donekle razumljiva u okviru fizike elementarnih čestica. predstavlja vrlo veliki izazov astrofizičarima. Cijeli ovaj skromni projekat pokazuje da uvijek postoje mogućnosti za nove prodore, samo je potrebna mašta i upornost, kažu iz AD Orion.
