Harpun dug jedan metar bi bio spojen sa svemirskom letjelicom te bi "hvatao" svemirski otpad, nakon čega bi letjelica povukla svoj plijen u atmosferu kako bi u potpunosti sagorio.
Airbus već duži niz godina radi na ovom konceptu te razvija sve veće sisteme. Projekt je odgovor na rastući problem svemirskog otpada, dijelova starog hardvera koji i dalje kruži oko zemlje te prestavlja opasnost od sudara s operativnim satelitima.
Trenutno se prati oko 20.000 komponenti veličine 10 cm ili većih od toga. Najnoviji Airbusov haprun je dizajniran tako da može uhvatiti jedan od najvećih objekata, a to je evropska nefunkcionalna Envisat platforma za opservaciju Zemlje.
Envisat je iznenada prestao funkcionisati u orbiti još 2012. godine.
Harpun se testira u Stevenageu u Velikoj Britaniji, a testovi uključuju ispaljivanje harpuna korištenjem kompesovanog zraka u panel koji predstavlja različite vrste materijala korištenog za prozivodnju satelitskih struktura. Testiranja su pokazala da harpun prolazi kroz panele poput vrućeg noža kroz puter. Kada vrh harpuna probije panel, aktiviraju se dodaci koji sprečavaju da harpun izađe.
Minijaturna verzija Airbusovog harpuna će biti lansirana u svemir narednog mjeseca u sklopu misije nazvane RemoveDebris. Demonstracijski satelit razvijen u Svemirskom centru Surrey će nositi otpad te će ga pustiti, a potom će uslijediti pokušaj njegovog hvatanja pomoću harpuna.
Što se tiče velikog harpuna u Stevenageu, on je spreman za narednu razvoju fazu, a to je ispaljivanje s udaljenosti od 25 metara.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
