Kako se vještačka inteligencija razlikuje od ljudskog mozga i da li zaista može biti opasna po čovjeka

Lejla Gurbeta Pokvić je mlada doktorica biomedicinskog inžinjeringa, profesorica na Internacionalnom Burch Univerzitetu te direktorica Verlab Instituta za biomedicinski inžinjering, medicinske uređaje i vještačku inteligenciju. Fokus njenog rada je poboljšanje zdravstva i kvaliteta života uz pomoć umjetne inteligencije pa tako u BiH radi na razvoju sistema podrške za specifične bolesti ili upravljanje medicinskim uređajima.

Vještačka inteligencija predstavlja veliko polje njenog naučnog interesovanja stoga smo je kontaktirali kako bi objasnila šta je to vještačka inteligencija, kako funkcioniše, kako se razlikuje od ljudi i da li može predstavljati opasnost po čovječanstvo.

Kako umjetna inteligencija može učiti/usvajati znanje i može li se naučiti da prosuđuje ili neke druge slične karakteristike kao što je razum, a koje su svojstvene čovjeku?

Riječ inteligencija u percepciji današnjeg čovjeka povezana je sa organom mozga. To mišljenje ima i naučno utemeljenje obzirom na to da je dokazano da sve što inteligencija obuhvata, a i mnoge druge više moždane funkcije, kao što su svijest, jezik i donošenje odluka, možemo okarakterizirati kao posljedicu razvijene kore i prefrontalnog korteksa velikog mozga (Semendeferi i sur., 2001), veličine mozga, stepena encefalizacije, broja te povezanosti i provodljivosti neurona (Roth i Dicke, 2005). Inteligenciju možemo definirati kao mentalnu sposobnost koja, između ostalog, uključuje sposobnost razmišljanja, planiranja, apstraktnog mišljenja, rješavanja problema, razumijevanja kompleksnih ideja, brzog učenja i učenja iz osobnog iskustva. Ona odražava širu i dublju sposobnost razumijevanja naše okoline i okoliša.

Dakako, inteligencija i jezik su dvije značajke koje odvajaju ljude od ostalih živih bića na Zemlji. Ljudi su sposobni razmišljati i kritički procjenjivati svijet oko sebe i sposobni su formulirati te misli i komunicirati ih s drugima, sposobni su razmjenjivati ideje i zajedno raditi na razvoju svijeta i učiniti ga boljim mjestom.

Pojam vještačke inteligencije (engl. Artificial intelligence – AI) definiran je u ljeto 1956. na ljetnoj školi Dartmouth Univerziteta. Naučnici M insky i McCarthy, opisali su vještačku inteligenciju kao svaki zadatak koji obavlja stroj za koji bi se prije smatralo da zahtijeva ljudsku inteligenciju. Iako su naučnici koji su sudjelovali u definiranju pojma vještačke inteligencije bili vrlo entuzijastični kada je u pitanju njen razvoj to je područje u razdoblju od 1974. do 1980. godine doživjelo veliki neuspjeh zbog nedostatka financijskih sredstava. Ponovno je počelo rasti s ulaganjima od 1980. godine, ali je doživjelo još jednu zimu od 1987. do 1993. zbog kolapsa tržišta. Nakon 1993. istraživanje je ubrzalo, a 1997. IBM je predstavio DeepBlue, mašinu za igranje šaha koji je pobijedio Garyja Kasparova, šahovskog velemajstora. Godine 2011. Watson, ogromna kompjuterizirana telefonska sekretarica, pobijedila je prvake u kvizu Jeopardy (Flasiński, 2016).

U konačnici, definicija vještačke inteligencije je da je to skup naprednih alata koji omogućuju strojevima da osjete, shvate, djeluju i uče (Moor, 2019.). Metodologije vještačke inteligencije razvijene su na temelju ljudske inteligencije i spoznaje i stoga ne mogu nadmašiti deduktivno razmišljanje i zaključivanje koje ljudski um može izvući.

Kako bismo okarakterizirali odnos prirodne i vještačke inteligencije možemo promatrati ljudski mozak i vještačku inteligenciju kao mašinu sastavljenu od hardvera i softvera. Hardver ljudskog mozga je fiziološki entitet smješten unutar lobanje koji obavlja funkcije kontrole, razmišljanja i refleksije. S druge strane, hardver vještačke inteligencije računarski procesor s pripadajućim softverom. I hardver i softver vještačke inteligencije razvilo je ljudsko biće s ciljem stvaranja mašine sposobne za kontrolu, razmišljanje i promišljanje.

Kakve sve opasnosti sa sobom mogu nositi produkti vještačke inteligencije po čovječanstvo?

Čovječanstvo je oduvijek težilo razvoju i osnaživanju. Međutim, tehnička ograničenja ljudskog tijela spriječila su ovaj napredak. Stoga su ljudi razvili mehanizme za zaobilaženje ovih ograničenja u obliku vještačke inteligencije. Vještačka inteligencija doista potiče razvoj ljudske inteligencije i proširuje je na sposobnosti za koje je malo vjerojatno da će se postići prirodnim putem. Daleko je učinkovitija od ljudske inteligencije u smislu brzine računanja, tačnosti i kapaciteta zadataka.

Predrasude prema vještačkoj inteligenciji i kontroverze koje proizlaze iz njenog razvoja su zapanjujuće i učinile su vještačku inteligenciju temom svih ljudi diljem svijeta. Kada inženjeri govore o vještačkoj inteligenciji, vide je kao svijet mogućnosti, napretka i razvoja modernog svijeta. Međutim, kada šira javnost govori o vještačkoj inteligenciji, vidi je kao prijetnju. Najveći strah koji osoba može imati je strah od nepoznatog i zato se ljudi općenito boje vještačke inteligencije. Oni ne mogu uočiti naučne premise iza njega i principe na kojima radi. Ljudi misle da će vještačka inteligencija svojim napretkom razviti svijest i postati neovisna te težiti osvajanju svijeta. Malo je vjerojatno da će se dogoditi ovi filmski scenariji jer su vještačku inteligenciju razvili ljudi za dobrobit ljudi, a ne obrnuto. Vještačka inteligencija ne može uočiti cilj operacije, ona samo izvodi operacije na temelju skupa uputa koje mu daje ljudski operater.

Doba vještačke inteligencije počelo je čim su bili dostupni prvi alati za provjeru pravopisa i implementirano prvo Google pretraživanje. U današnje vrijeme vještačka inteligencija je učinkovito integrirana u ljudsku praksu u gotovo svim zamislivim aspektima života, počevši od telefona, automobila, računala, preko visoko sofisticiranih virtualnih pomoćnika kao što su Alexa ili Siri, do medicine i kućanskih aparata.

Šta čovjek mora da zna kada razgovara sa vještačkom inteligencijom?

Vještačka inteligencija je dobra onoliko koliko su dobri podaci i algoritmi na kojima je trenirana, tako da možda neće imati sve odgovore ili razumjeti kontekst određenih pitanja.

Radi na temelju premisa dodijeljenih prije početka zadatka i obavlja zadatak bez ikakve potrebe za razumijevanjem svrhe. Ova značajka čini vještačku inteligenciju superiornijom u odnosu na prirodnu inteligenciju jer koliko god se neko trudio odvojiti od emocija i suosjećanja pri donošenju odluka, svaka je osoba sklona emocionalnom ulaganju u odluke.

Vještačka inteligencija nije sposobana za ljudske emocije ili svijest, pa ne može razumjeti sarkazam, ironiju ili humor i možda neće reagirati na način koji je u skladu s ljudskim očekivanjima ili moralnim načelima.

Na koji način funkcioniše Chat GPT i koja mu je funkcija? Je li veća korist od štete (ako uzmemo u obzir da će ga srednjoškolci koristiti kako ne bi morali sami izvršavati zadatke)? Kako razlikovati tekst koji napiše čovjek i UI? Kako se npr. profesori mogu izboriti sa zloupotrebom Chata GPT?

ChatGPT je model konverzacijskog jezika koji je razvila kompanija OpenAI. Temelji se na GPT (Generative Pretrained Transformer) arhitekturi i obučen je na velikoj bazi tekstualnih podataka s interneta. Model koristi ove podatke za generiranje teksta (izlaza) koji je kontekstualno relevantan za dati upit. ChatGPT se može dakle koristiti za različite zadatke, uključujući chatbotove, prevođenje jezika i dovršavanje teksta. Ono što ChatGPT doista omogućava, jest da može da sugerira stvari o kojima čovjek u tom trenutku uopće ne razmišlja. Međutim, i pri analizi odgovora koji se dobijaju putem ovog alata ne treba da se zaboravi da i ovaj alat radi na temelju premisa dodijeljenih prije početka zadatka i obavlja zadatak bez ikakve potrebe za razumijevanjem svrhe, tako da je korištenje rezultata ovog alata u potpunosti odgovornost njegovog korisnika.

Tema primjene ChatGPT u obrazovnom sistemu je goruća ovih dana. Što se tiče razlikovanja teksta koji napiše čovjek ili ChatGPT moguće je koristiti aplikaciju GPTZero. To je još jedan alat zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji može otkriti je li nešto vjerojatno napisao čovjek ili ChatGPT.

U konačnici, činjenica je da tehnologiju čovjek može koristiti kao alat kojim će se život ljudi poboljšavati, ili oružje kojim se isti može u potpunosti razoriti, te se stoga etika javlja kao važna disciplina koja se ne smije odvojiti od primjene vještačke inteligencije.

Stoga, regulatori širom svijeta rade na razvoju pravnih normi koje će urediti ovu oblast. U Evropskoj uniji trenutno se radi na razvoju strategije vještačke inteligencije koja će osigurati da je vještačka inteligencija usmjerena za dobrobit čovjeka i da je pouzdana. izvrsnosti i povjerenju kroz konkretna pravila i akcije!

U kojem smjeru ide svijet kada je riječ o vještačkoj inteligenciji? Možemo li očekivati da će u jednom trenutku postati "produžene ruke čovjeka"? Kako će se to pravno regulisati?

Čovječanstvo mora napraviti pomak prema samoprilagodljivim i samooptimizirajućim procesima umjesto uobičajeno korištenih.

Sinergijom prirodne i vještačke inteligencije doći će do poboljšanja kvaliteta života. Naime, vještačka inteligencija i prirodna inteligencija suočavaju se s ograničenjima u inovativnim procesima i njihov sinergizam može dovesti do konceptualnih promjena u tome kako percipiramo inovacije. Ispreplitanje vještačke i ljudske inteligencije u obavljanju određenih aktivnosti pomaže u zaobilaženju izazova i dovođenju inovacija na potpuno novu razinu.

Kako napreduje BiH u razvoju vještačke inteligencije?

Razvoj vještačke inteligencije i njene primjene prepoznat je u strategija razvoja Federacije Bosne i Hercegovine 2021. – 2027. godine 1 . Ova mjera podrazumijeva i donošenje strategije razvoja vještačke inteligencije FBiH i uspostavu instituta za vještačku inteligenciju, te određivanje prioritetnih oblasti primjene vještačke inteligencije, a koordinira je Federalno ministarstvo prometa i komunikacija. Izvještaj o razvoju Federacije BiH 2021. godine koji je sačinio Federalni Zavod za programiranje razvoja govori da strategija za vještačku inteligenciju nije usvojena niti je uspostavljena platforma za vještačku inteligenciju.

Od postojećih internacionalnih pokazatelja stanja vještačke inteligencije, zanimljivi su podaci za Bosni i Hercegovinu dostupni u vidu Indeksa spremnosti za vještačku inteligenciju Oxford Insights-a. d ukupno 160 zemalja, u 2021. godini, BiH se nalazi na 96. mjestu. To je najlošija pozicija od svih zemalja Istočne Europe. Od ostalih zemalja komparatora Slovenija je na 31, Srbija je na 52, Hrvatska na 61, Crna Gora na 75. i Sjeverna Makedonija na 81. mjestu. Prema autorima ovog indeksa, za ovakve pozicije zemalja koje ne pripadaju EU zaslužan je nedostatak adekvatnog inovacionog ekosistema za njegovanje VI vještina i tehnologija, kao i stagnacija ekonomskog rasta i odliv mozgova.

Naučnoistraživački institut Verlab za biomedicinski inžinjering, medicinske uređaje i vještačku inteligenciju uspostavljen je 2021. godini, s ciljem osnaživanja naučno-istraživačkih kapaciteta usmjerenih na razvoj i primjenu vještačke inteligencije u Bosni i Hercegovini. Verlab Institut je u proteklom periodu uspostavio značajne partnerske odnose s vodećim institucijama u pogledu razvoja vještačke inteligencije poput CERN-a i Helm Holtz Instituta što će imati pozitivan utjecaj na unapređenje inovativnosti i preduzetništva, u cilju privlačenju investicija u ekonomiju Bosne i Hercegovine.