Riječ je o uređaju koji prati tjelesnu temperaturu, nivo kisika, disanje, tonus mišića, fizičku aktivnost i srce. Ako je potrebno, pacemaker može vratiti srce u normalni ritam.
"Za privremeni srčani 'pejsing', ovaj sistem odvaja pacijente od aparata za praćenje i stimulaciju koji ih ograničava na bolničko okruženje. Umjesto toga, pacijenti bi se mogli oporavljati u udobnosti svojih domova, a da pritom zadrže duševni mir koji dolazi uz daljinski nadzor liječnika", rekao je naučnik John Rogers, jedan od koautora istraživanja.
On tvrdi da bi novi uređaj mogao smanjiti troškove i osloboditi bolničke krevete.
Novitet je opisan u članku objavljenom u magazinu Science.
Ranija verzija pacemakera predstavljena je prošlog ljeta, a od tada su Rogers i njegove kolege napravili nekoliko poboljšanih verzija uređaja. Najnovija se lakše rasteže i tako prilagođava kretanju kucajućeg srca. Također se "zalijepi" za organ pomoću biorazgradivog ljepila, a koje sadrži protivupalni lijek kako bi se spriječilo da organizam "napadne" uređaj imunološkim odgovorom.
Pacemaker funkcioniše s nekoliko drugih jedinica za praćenje pacijenta. Modul fiksiran s vanjske strane prsa preuzima podatke te koristi algoritam za otkrivanje problema.
"Srčani modul bukvalno govori pacemakeru da primjeni stimulaciju za srce. Ako se vrati normalna aktivnost, rad uređaja prestaje. Ovo je važno zbog toga što nepotrebnim stimulacijama srca raste rizik od aritmije", rekao je biomedicinski inžinjer Igor R. Efimov.
Iako ova tehnologija mnogo obećava, onda također povlači mnogo pitanja bez odgovora. Biomedicinski istraživač Wolfram-Hubertus Zimmerman je rekao da određivanje i minimiziranje učestalosti grešaka predstavljaju ključne faktore da se ova tehnologija učini održivom za upotrebu u kliničkom okruženju.
"Ovo nije trivijalan zadatak jer ovakvi uređaji moraju prikazivati jasne EKG snimke za jasnu disekciju signala od buke. a to je uobičajen problem privremenih pacera i defibrilatora", kazao je on. Međutim, poboljšani materijali i novi AI algoritmi bi mogli pomoći.
Zimmerman tvrdi i da je privatnost još jedan problem jer implantirani senzori prikupljaju privatne podatke koji bi se mogli zloupotrijebiti ili manipulisati. Medicinske vlasti moraju uspostaviti rigorozne mjere zaštite podatke, a pacijenti bi trebali biti spremni na slučaj najgoreg scenarija, odnosno "neželjenog gubitka kontrole" urešaja.
Jasno je da će proći još vremena prije nego kardiolozi počnu ugrađivati ove uređaje pacijentima. Uređaj je prošao testove na pacovima i psima, a funkcionisao je i tokom testa na doniranom ljudskom srcu. Ipak, test na živom čovjeku još nije obavljen.
