Materijal je nazvan OmniSkin te je napravljen od elastičnih listova, senzora i aktuatora. Može biti fiksiran rajsferšlusima ili običnim vezicama, a s obzirom na to da je modularan, svaki mali list se može spojiti s bilo kojim na brojne načine poput Lego kockica, kombinirati, razdvajati i slično.
Rebecca Kramer-Bottiglio i njen tim s Yalea su pokazali kako se materijal može koristiti. Primjer je pretvaranje vještačkih ruku u robotske, konstruiranje samostojećih predmeta, promjena ljudske odjeće i "oživljavanje" plišanih igračaka koje mogu hodati.
Naravno, materijal OmniSkin nije u rangu standardne robotike kada je riječ o snazi i izdržljivosti. Ipak, lagan je i može se ponovo koristiti u različite svrhe, a to je od koristi NASA-inim astronautima koji bi u mogućnosti brzo i lako mogli konstruisati robota i opremiti ga kamerom, a potom ga poslati u istraživanje opasnih mjesta.
