Tuzlanski inovatori imaju izume koji doprinose smanjenju zagađenja zraka
Inovator Faik Berberović je dugi niz godina radio na izumu pod nazivom "Piramidalni rasplinjač ugljene prašine", koji ubrzava i olakšava sagorijevanje uglja u termoelektranama, ali i benzina u motorima s unutrašnjim sagorijevanjem kod automobila.
Funkcionalnost njegovog izuma ispitana je u Beogradu, a "Piramidalni rasplinjač ugljene prašine" patentiran je u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Berberović u razgovoru za Klix.ba kaže da se njegov izum, poznat i kao energetski i ekološki difuzor, može koristiti prvenstveno u kotlarnicama termoelektrana koje kao glavni energent koriste sitno mljeveni ugalj.
"Primjenom mog izuma bi trebala biti smanjenena potrošnja uglja, povećana toplotna energija, ali i osigurana ekološki zdravija sredina, jer se smanjuje ispuštanje otrovnih gasova. Energetski i ekološki difuzor je klasični mašinski element, a čini ga omotač s asimetričnim otvorima koji dovode do ravnomjernog miješanja uglja i kiseonika", kaže nam Berberović.
"Piramidalni rasplinjač ugljene prašine" prilagodljiv je svim profilima cijevi koje se nalaze u kotlarnicama termoelektrana, a Berberović ističe da je njegova proizvodnja moguća u našoj zemlji, konkretno u Tvornici transportnih uređaja (TTU) u Tuzli.
Ovaj penzionisani nastavnik praktične nastave izumima se bavi već 60 godina, a desetine njegovih inovacija su patentirane. Među njima je i energetski i ekološki difuzor na kojem je počeo raditi prije šest decenija, a osim za termoelektrane namijenjen je i za motore s unutrašnjim sagorijevanjem kod automobila.
"Njegovom upotrebom dovelo bi se do smanjenja potrošnje goriva u automobilima, manjeg ispuštanja otrovnih gasova, uz povećanje snage motora. Za razliku od piramidalnog difuzora, ovaj je okruglog oblika, a njegova veličina u proizvodnom procesu je prilagodljiva proporcijama motora automobila", dodaje ovaj tuzlanski inovator.
Privredni bazen Tuzlanskog kantona trenutno ima više od 70 koksnih baterija, a njihov rad bi mogao biti ekološki i ekonomski prihvatljiviji upotrebom izuma koji je namijenjen za uklanjanje depozita iz koksnog plina. Riječ je o djelu univerzitetskog profesora Zehrudina Osmanovića koji je skoro četiri godine aktivno radio na tehničkom rješenju "Uklanjanje depozita iz koksnog plina" za čišćenje cjevovoda u koksnim baterijama.
"Prilikom kreiranja sistema izvršena su određena istraživanja, a patent je odobrio Institut za intelektualno vlasništvo BiH. On je vrlo jednostavan, jer se na podsistem koksovanja priključuje jedan bojler s otopinom koja se injektira u cjevovod te sva onečišćenja koja su nakupljena čisti i odvajaja. Na ovakav način cijevi postaju u potpunosti čiste, bez bilo kakvih vidljivih oštećenja", pojašnjava Osmanović za Klix.ba.
Današnji način čišćenja cjevovoda je mnogo komplikovan te tehnički, ekološki i ekonomski neprihvatljiv. Često dolazi do oštećenja cijevi, jer, kako nam pojašnjava Osmanović, prema trenutnom načinu rada, kada se ustanovi da je usljed onečišćenja cijevi pritisak u padu i da nema normalnog protoka koksnog plina, koksna baterija se zaustavlja, cjevovod se demontira, odnosi u mehaničku radionicu te čisti termičkim i mehaničkim putem.
"Usljed termičkih i mehaničkih udara dolazi do oštećenja cijevi te se određeni dio cjevovoda ne može vratiti. Zbog toga se moraju kupovati nove cijevi, a u vrijeme cjelokupnog procesa proizvodnja u koksnim baterijama je obustavljena, što je ujedno najveći problem", naglašava Osmanović.
Lukavačka industrija je već u određenoj mjeri zainteresirana za kupovinu ovog izuma, a on bi bio izuzetno značajan zbog činjenice da se upravo u ovom dijelu BiH godinama govori o ekološkoj ugroženosti koja nastaje i zbog proizvodnje koksa. Dok se ne pojave konkretni rezultati započetih pregovora, Osmanović nastavlja raditi na novim inovacijama.
Iako iza sebe imaju izume koji su patentirani, naši sagovornici dosad nisu osjetili ekonomske benefite od svoga rada. Naime, patenti koji nastaju u razvijenijim zapadnim zemljama mnogo brže pronalaze svoje kupce te završavaju u serijskoj proizvodnji, nego što je to slučaj u Bosni i Hercegovini.
"Baviti se primjenjivim istraživanjima u BiH je veoma teško, jer su izuzetno mala izdvajanja za oblast inovatorstva. Mi nemamo relaciju između resornog ministarstva, univerziteta i fakulteta, sektora koji se bavi inovatorstvom i industrije. Tek kad ovaj krug zatvorimo, mogli bismo imati bolje stanje. Prema mom mišljenju, inovacije treba raditi smišljeno za potrebe industrije. Međutim, mi razmišljamo o tome da svoje ideje dovedemo do kraja i snalazimo se sami onako kako znamo", kaže Osmanović i dodaje da je veoma mali broj bh. patenata doživio industrijsku aplikaciju i otvorio neko radno mjesto.
Iako se susreću s problemima kao i svi ostali bh. inovatori, Faik Berberović i Zehrudin Osmanović i dalje će nastaviti stvarati u želji da njihovi izumi jednog dana u potpunosti zažive i budu od velike koristi čovječanstvu.
