Kako je Neira Odobašić završila najekstremniji triatlon: Na pola plivanja smrzle su mi ruke
"Za mene je bila velika stvar stajati na vrhu Gaustatoppena, jer je to cilj koji sam godinama gledala na raznoraznim snimcima i fotografijama vezanim za Norseman. S druge strane, na dan utrke ste od 3 ujutro u 'race modeu', ne dozvoljavate sebi da osjećate bol, hladnoću... Fokus je na plivanju, pedalanju, trčanju, kretanju, ishrani i kada konačno možete stati na cilju, sve emocije od tog dana, mjeseci treninga, od činjenice da ste tu, jednostavno vas preplave", prenijela nam je Neira svoje prve utiske, ističući da ipak ne osjeća da je to podvig.
Veliki uspjehNeira Odobašić prva žena iz regiona koja je završila najekstremniji triatlon na svijetu
"Iako je moj rezultat odijeknuo u medijima, ne osjećam kao da je to veliki podvig. Godinama sam u treningu i na planini, dobila sam priliku iako nije lako dobiti slot za Norsemana i jednostavno sam otišla i uradila najbolje što mogu ono što volim. Trenutno bih rekla da najviše osjećam zahvalnost što sam imala priliku da budem dio priče, što je prošlo sve bez problema i što sam stajala na tom vrhu", priča bh. triatlonka.
Utrku je završila u vremenu 14 sati, 36 minuta i 35 sekundi. Plivanje je završila za jedan sat i 22 minute, potom je vozila biciklo sedam sati, a onda je trčala gotovo šest sati.
"Ne bih mogla izdvojiti koja dionica je bila najzahtjevnija. Koliko god da je bilo teško ipak sam uživala na neki način. Ali, recimo, na pola plivanja su mi se smrzle ruke, pa sam imala čisto tehničke probleme da zamahujem kako treba. I u prvom dijelu bicikla je bilo jako hladno, 'real feel' je bio -7 u jednom trenutku zbog vjetra i kiše i to je samo trebalo izdržati. Na triatlonu kažu da utrka počinje na trčanju, jer je tijelo tu već potrošeno, a predstoji još napora do cilja. Prvih 20 kilometra sam fino trčala, ali sam imala određene krize od 20 do 25 kilometra, jer nisam željela dopustiti sebi da samo hodam. Na 25. kilometru počinje poznati 'zombie hill' (7km serpentina 10-12% uspona) i tu većina takmičara hoda. Vidjela sam da nekim bržim hodom prestižem ljude tako da sam nastavila tim tempom i nisam više imala nekih većih problema", priča nam Odobašić.
Neira je dobila "crnu majicu" budući da se našla među 160 najboljih takmičara i takmičarki, što nikome iz regije do sada nije pošlo za rukom. Ujedno je prva žena iz regije koja je učestvovala na Norsemanu.
"Možda bih prvo trebalo pojasiti kako se dobija 'slot' za ovu utrku. Svake godine se održava lutrija na koju se prijavljuje hiljade ljudi iz cijelog svijeta. Izvlače 250 sretnika, s tim da ljudi koji su aplicirali nekoliko godina zaredom imaju prednost i mislim da i Norvežani imaju prednost. Oko 40-50 slotova se dodijeljuje učesnicima drugih ekstremnih triatlona. Za 1. i 2. mjesto (muškarci i žene) automatski dobivaju slot i neke utrke imaju još četiri random slota koja se dodijeljuju učesnicima slučajnim odabirom. Ja sam prošle godine učestvovala na jednoj takvoj prelijepoj utrci u Crnoj Gori na Durmitoru - 'BLACKLAKE Xtreme Triathlon Montenegro'. Format je isti kao Norseman, staza je vrlo slična ako ne i teža ... i tu sam kao druga žena zapravo osvojila 'slot'. I mogu reći da mi je prvenstveno satisfakcija što sam zaista osvojila taj 'slot' na drugoj utrci i na neki način se izborila za mjesto.
Crna majica je bila želja, ali trebate shvatiti da ljudi koji tamo dolaze uglavnom imaju nekoliko ekstremnih triatlona iza sebe, neki su već bili na Norsemanu i ove godine su učestvovali ljudi koji su izvuceni 2020., ali zbog pandemije nisu mogli učestvovati, tako da je većina imala dvije godine da se pripremi. Znajući sve to, zaista nisam bila sigurna da li sam dovoljno spremna za crnu majicu, ali se pokazalo da ipak jesam i da sam je po poretku imala od početka. Godinama sam u dosta kvalitetnom triatlonskom treningu, bavim se alpinizmom i navikla sam na planinu, a zadnjih nekoliko mjeseci sam puno trenirala po našim planinama oko Sarajeva i to se zaista pokazalo kao pun pogodak, što mi je iznimno drago", kaže nam Neira.
Govoreći o budućim izazovima, Odobašić se prije svega nada da će njen uspjeh potaknuti i druge, pogotovo djevojke, da budu još aktivnije.
"Veliki cilj trenutno nemam i za mene veća satisfakcija u triatlonu od ovog ne postoji. Definitivno želim popraviti vrijeme na half i full Ironman distancama i kada posložim neke privatne i poslovne stvari, vidjet ću koji su dalji ciljevi i utrke. Nadam se da će moj rezultat malo probuditi i žensku triatlonsku zajednicu u BiH, jer znatno je više muškaraca nego žena trenutno i vjerovatno bi mogli poraditi na tome. Zapostavila sam i alpinizam i to mi nedostaje, pa ću malo i to nadoknaditi", zaključila je Odobašić u razgovoru za Klix.ba.
