Dino Rađa za Klix.ba: Ulazak u Kuću slavnih mi izgleda kao san, Kukoč je sljedeći na redu

"Toni Kukoč je tu neupitan i nadam se da će već sljedeće godine ući. Vlade Divac će isto tako vjerovatno vrlo brzo. Nijemac Dirk Nowitzki je također blizu, ali nakon kraja karijere. Naime, mora proći najmanje pet godina da se igrač uopće može uzeti u razmatranje. I Dirk će sigurno ući u Kuću slavnih, tu nema nikakve dileme. Moguće je još neki igrači iz Evrope. Postoje određena pravila i ne znam sve detalje, ali blizu vidim i Željka Obradovića, Božidara Maljkovića...", istakao je Hrvat.

U dresu Jugoplastike Rađa je tri puta bio prvak bivše Jugoslavije, dva puta prvak Evrope, s reprezentacijom Hrvatske osvojio je srebro na Olimpijskim igrama 1992., bronzu na Svjetskom prvenstvu 1994. i bronzu na Evropskom prvenstvu 1995., dok s reprezentacijom bivše Jugoslavije ima srebro s Olimpijskih igara 1988., dva zlata s Eurobasketa (1989. i 1991.) te zlato sa Svjetskog prvenstva 1990. godine. Međutim, dva postignuća su posebno značajna za Dinu.

"Nikada neću zaboraviti evropsku titulu osvojenu s Jugoplastikom 1989. godine u Minhenu, kada smo pobijedili Barcelonu i Maccabi. Odmah poslije toga su Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine. Tada smo osvojili srebro, a u finalu smo izgubili od američkog Dream teama. To su mi i dva najemotivnija momenta u karijeri", kazao je.

Rađa je u ranijim intervjuima konstatovao da je Jugoplastika najbolja evropska ekipa svih vremena, ali sada ističe da se može ponoviti takav tim, čak i na ovim prostorima.

"Treba se poklopiti dobra generacija, kvalitetan trener i treba puno rada. Bilo je i prije nas dobrih generacija, a mi smo nekako poremetili te standarde. Ipak, to ne znači da smo završili uspjehe na ovim prostorima. Bit će generacija iza nas sigurno, pojavit će se neko dovoljno lud da radi i da je dovoljno talentiran", kategoričan je Rađa.

Osvrnuo se i na to koji bi dio karijere promijenio da je bio u mogućnosti.

"Možda ima nekih grešaka u mojoj karijeri. Možda sam trebao otići iz Rima godinu ranije. Ima tako nekih sitnih detalja, ali generalno ne žalim puno ni za čim", dodao je.

Nakon igranja za Jugoplastiku i Messaggero iz Rima Rađa je otišao u Boston Celticse, ali je već s 30 godina napustio NBA ligu.

"Te godine u klub je došao novi trener Rick Pitino i sve se promijenilo. Rick je želio promijeniti sve u klubu, od čistačice do igrača. Jednostavno, nismo se tu našli. Lagao me na sastancima, pričao jedno, a radio drugo. U tom trenutku se pojavila opcija tradea u Philadelphiji koja je u tom trenutku bila još gora ekipa. Naučio sam se u životu boriti i meni je izazov bio osvajanje trofeja i pobjeđivanje. Biti u NBA ligi samo da bih pričao nekome da sam bio u NBA-u i da bih gubio 60 utakmica godišnje, to mi se nije sviđalo. Pojavila se mogućnost prelaska u Panathinaikos te borba za vrh pa sam prihvatio prelazak u Grčku", pojasnio je Rađa brzi povratak u Evropu.

Savjet Nurkiću i Musi

U karijeri je igrao s dosta kvalitetnih i legendarnih košarkaša, ali jedno ime za Dinu posebno znači.

"Toni Kukoč. Definitivno. On je rođeni košarkaški genijalac koji je uvijek znao dva poteza unaprijed i kada naučiš igrati s njim, onda je to lagano. Mogli smo zatvorenih očiju igrati zajedno", kaže Rađa i osvrće se na centre koji trenutno igraju.

"U današnje vrijeme se slabo igra leđima okrenutim prema košu. Nešto DeMarcus Cousins zna, a u ovom trenutku mogu istaknuti Anthonyja Davisa kao jednog od najboljih centara na svijetu", dodao je.

Hrvatska košarka već dugi niz godina nema uspjeha na međunarodnoj sceni, bilo u klupskoj ili reprezentativnoj konkurenciji, ali Rađa vjeruje da će i tome doći kraj.

"Kod nas je 20 godina vladao sistem pogrešnih vrijednosti. Sada to pokušavamo vratiti nazad, bez nekog interesa i bez ličnih dobitaka. Gledamo šta je na terenu i za sada to ide dobro. Mlađe kategorije su nam napravile iskorak. Svi su ostvarili dobre, a neki i odlične rezultate. Niko nije podbacio pa imamo razloga biti optimisti. Što se tiče A selekcije, izvukli smo se iz blata i sada smo u jednoj situaciji gdje ovisimo sami o sebi, a ne o drugom. Bit ćemo pametniji nakon ponedjeljka, ali nema razloga ne biti optimista", kazao je Rađa.

Razgovor nije mogao proteći bez pitanja o bh. selekciji i standardnim problemima s kojima se suočavaju gotovo sve selekcije zbog otkazivanja pojedinih igrača iz opravdanih i neopravdanih razloga.

"To se svima i stalno dešava. Na te situacije ne možeš utjecati, već se možeš samo prilagoditi. Svima je tako i ko se bolje prilagodi bit će mu lakše. Imamo problem i na relaciji između FIBA-e i Eurolige. Najbolja riječ za to je katastrofa. Liče mi na dva ovna koja se sukobljavaju i umjesto da se dogovore ko će proći, ne prolazi niko", rekao je Rađa, a onda prokomentarisao dvojicu bh. košarkaša koji igraju u NBA ligi Jusufa Nurkića i Džanana Musu.

"Jusuf je definitivno pokazao da može igrati na jednom vrhunskom nivou. Nije lako to što on radi i samo mu mogu poželjeti da radi dalje, jer bez rada nema ništa. Bitno je da se ne zadovoljava postignutim. Igrač može napredovati dok je god živ u nekim detaljima. Džanan je izuzetno talentiran momak, ali opet se vraćam na istu priču. Koliko rada, toliko muzike", kategoričan je.

Legendarni centar je u karijeri imao mnogo velikih duela pod obručima, a za kraj razgovora ostavili smo pitanje s kojim je bh. igračem bilo najteže igrati.

"Bilo je dosta kvalitetnih igrača iz BiH, ali izdvojio bih dvojicu. Mario Primorac i Sabahudin Bilalović. Kada sam bio dijete, bilo je zaista teško igrati protiv njih", otkrio nam je Rađa.