Aktivisti obilježili mjesta stradanja u Srednjoj Bosni i okolini Sarajeva
U proteklom periodu obilježeno je pet lokacija: Hotel Igman i Hotel Maršal, Bilivode kod Zenice, Miletići kod Travnika i mjesto napada na Tuzlanski konvoj spasa kod Novog Travnika.
Od proteklog rata u Bosni i Hercegovini prošlo je 25 godina, a skoro da u svakom gradu i dalje postoji veliki broj neobilježenih mjesta stradanja (domovi kulture, škole, poljoprivredna i šumarska gazinstva, policijske stanice, hoteli itd.) Ovi objekti su nakon ratnih razaranja uglavnom obnovljeni i vraćeni u prvobitne funkcije, ali je izostalo njihovo obilježavanje kao mjesta stradanja.
Aktivisti iz Bosne i Hercegovine uz podršku Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd već pet godina obilježavaju neobilježena mjesta stradanja nastojeći ukazati na važnost prepoznavanja patnje i bola drugih i izgradnje konstruktivne kulture sjećanja na bolnu prošlost.
Lokacije vezane za Tuzlanski konvoj spasa do danas su također neobilježena mjesta stradanja. Taj konvoj sa humanitarnom pomoći sastojao se od nekoliko stotina kamiona, bio je dugačak sedam kilometara i išao je iz Splita, preko Gornjeg Vakufa za Tuzlu. Konvoj je zaustavljen 10. juna 1993. na barikadi na putu koju je stvorila velika skupina hrvatskih civila i vojnika u Rankovićima, sjeverno od Novog Travnika.
Osam vozača ubijeno je iz vatrenog oružja, vozila su odvezena, a konvoj su opljačkali civili i vojnici. Konvoj je zatim ponovno zaustavila grupa mještana na kontrolnom punktu Dubravica u blizini Viteza. Haški tribunal je utvrdio da su grupe koje su zaustavila konvoj bile pod kontrolom vrha HVO-a, prvenstveno Daria Kordića i Tihomira Blaškića. Posmrtni ostaci tri osobe ubijene nakon zaustavljanja konvoja još uvijek nisu pronađeni. Prema navodima medija, Tužilaštvo BiH vodi istragu o napadu na konvoj.
Prilikom obilježavanja ovog mjesta priključili su nam se i članovi Fondacije “Istina, pravda, pomirenje” iz Tuzle koji već godinama istražuju ovaj slučaj i insistiraju na njegovom procesuiranju.
“Za nas iz Tuzle je bitno da se lokacija napada na konvoj obilježi, a specifičnost ovog zločina je da se vojnim licima u napadu pridružilo i civilno stanovništvo”, kazao je Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, pravda, pomirenje” iz Tuzle uz napomenu da je predmet prosljeđivan različitim tužilaštvima bez da se učinilo išta konkretno u procesuiranju. Alić napominje da se napad desio u zoni odgovornosti HVO-a i na području koje je kao vojni tužilac pokrivao Marinko Jurčević koji je nakon rata bio i glavni tužilac Tužilaštva BiH.
Bilivode (Zenica) - U vrijeme oružanog sukoba Armije RBiH i HVO-a na području Zenice, u periodu od 17. do 24. aprila 1993. ubijena su 4 civila hrvatske nacionalnosti na dvije lokacije u selu Bilivode. Nakon ubistava, tijela troje civila zapaljena su u jednoj vikendici u selu Bilivode. Za ovaj zločin Kantonalni sud u Zenici sudio je Enizu Bašiću koji je prvostepenom presudom proglašen krivim i osuđen na dvije godine zatvora, ali je u drugostepenom postupku oslobođen.
U Bilivodama danas živi samo Katica Mijač. Dio kuća je nakon rata obnovljen, ali se stanovništvo nikada nije vratilo. Katica je zajedno sa porodicom pokušala da obilježi mjesto pogibije Ive Kusture.
“Ponijeli smo po dvije svijeće i neko cvijeće smo postavili na mjesto pogibije. Malo poslije, sve to cvijeće i svijeće je pogaženo, a niko poslije nije ni pokušavao da obilježi to mjesto. Obilježiti takva mjesta je humano, puno mi je važno da se takva mjesta obilježe, nek se zna ako je čovjek poginuo, svakom se stavlja, bilo na groblju, bilo gdje, neki znak te osobe”, kaže nam Katica Mijač koja dodaje kako je za ubijene civile u Bilivodama ploča izrađena ali još uvijek nije postavljena iz straha da ne bude oskrnavljena.
Miletići (Travnik) U vrijeme sukoba Armije RBiH i HVOa na širem području Srednje Bosne izvršen je napad na hrvatsko selo Miletići 24. aprila 1993. Selo su napale jedinice stranih boraca tzv. mudžahedina te su ubili pet civila dok je 35 civila hrvatske nacionalnosti zarobljeno i odvedeno u kamp jedinice gdje su premlaćeni.
Dio hrvatskih mještana pomoć je zatražio u susjednom bošnjačkom selu, a pripadnici mudžahedina pritvorili su i trojicu Bošnjaka koji su pomagali komšijama. Izvršioci zločina nikada nisu kažnjeni, a sud u Haagu zločinom u Miletićima detaljnije se bavio u predmetu protiv Envera Hadžihasanovića i Amira Kubure, zapovjednika Armije RBiH. Haški Tribunal je utvrdio da su napad izvršile jedinice tzv. mudžahedina sastavljene od stranih i domaćih boraca nad kojima jedinice Armije RBiH nisu imale efektivnu kontrolu.
U junskoj akciji obilježavanja mjesta stradanja obilježili smo i Hotel Igman na Igmanu te Hotel Maršal (nekadašnji Famos) na Bjelašnici. Hotel Igman je u periodu od februara do marta 1993. godine pretvoren u zatočenički objekat za vojnike i civile srpske i hrvatske nacionalnosti. Upravu nad objektom imala je ARBiH i specijalna jedinica za posebne namjene zvana “Zulfikar”. Sud Bosne i Hercegovine je za zločine počinjene u Hotelu Igman osudio Dževada Salčina, pripadnika Specijalnog odreda za posebne namjene "Zulfikar“ ARBiH na zatvorsku kaznu u trajanju od 2 godine. Sud BiH je 2013. godine potvrdio optužnicu koja tereti i Nedžada Hodžića za zločine počinjene u Hotelu Igman.
Predmet Nedžada Hodžića pred Sudom BiH trenutno “miruje” zbog zdravstvenog stanja optuženog. Objekat hotela Maršal (Famos) na planini Bjelašnici je u periodu od juna do avgusta 1992. godine pretvoren u zatočenički objekat za civile srpske nacionalnosti. Između 100 i 150 civila je uhapšeno u Bradini kod Konjica i dovedeno u hotel. Upravu nad objektom imala je ARBiH i specijalna jedinica za posebne namjene zvana “Zulfikar”. Zatočenici su bili smješteni u podrumske prostorije hotela gdje su svakodnevno zlostavljani i premlaćivani. Nakon nekoliko dana provedenih u prostorijama hotela Famos, premještani su u logore Čelebić ili u Silos u Tarčinu. Za ove zločine još niko nije procesuiran.
Uz podršku Centra za nenasilnu akciju aktivisti su do sada obilježili više od 80 neobilježenih mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini. Popis obilježenih lokacija sa podacima o počinjenim zločinima i procesuiranju odgovornih kao i mapa mjesta stradanja dostupni su OVDJE.
“Naš cilj je da potaknemo neselektivno i primjereno obilježavanje mjesta stradanja kako bi se ukazalo na potrebu da se svim žrtvama, njihovim porodicama i zajednicama, omogući pravo na dostojanstveno sjećanje i da se na taj način doprinese izgradnji trajnog mira na našim prostorima. Pozivamo lokalne vlasti u svim dijelovima Bosne i Hercegovine da ne opstruišu obilježavanje mjesta stradanja već da se aktivno uključe u njihovo obilježavanje. Suosjećanje i solidarnost sa svim žrtvama naša su obaveza”, kazao je Amer Delić, član CNA tima.
