Na put od 1.700 kilometara u jednom pravcu krenuli su autobusom, dva dana ranije. Do Holandije su prošli BiH, Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku.
Put od gotovo 70 sati u oba pravca bio je prilika da bivši logoraši iz cijele države podijele svoje teške životne priče, s drugim bivšim logorašima i novinarima. Među njima su bili jedan od najmlađih logoraša u BiH Visočanin Maid Ahmetović koji je zatvoren sa četiri godine i Srebreničanin Elvis Špiodić koji je sa 11 godina ranjen, a preživio, kako kaže, slučajno.
Govoreći o svom teškom djetinjstvu ispričao je da je u julu ranjen u Srebrenici, a obzirom na to da su ranjenici imali prioritet prevezen je kamionom prema Kladnju gdje je na teritoriji pod kontrolom Armije Republike BiH trebao biti razmijenjen, zajedno s grupom ranjenih Srebreničana. S obzirom da je imao gips na nozi nije mogao sići s kamiona, zajedno s još jednim čovjekom koji je pogođen u leđa.
"Bila je gužva i žurba. Na nas niko nije obraćao pažnju. Svako je gledao da spasi sebe. Ostao sam na kamionu. Vratili su me u Potočare. Sudbina je htjela da preživim, kasnije sam čuo da su ljudi koji su u sišli s kamiona u mjestu Luka, poubijani", prisjetio se Špiodić.
Ne zna da li je poslije ubijen čovjek koji je s njim ostao na kamionu, a sa svojom majkom, koja mu je pomogla da se ispred tvornice akumulatora u Potočarima popne na kamion i ode na ''sigurno'' našao se poslije mjesec danas. Otac mu je ubijen u šumama kojim je pokušao doći do slobodne teritorije.
Svaki od 50-ak bivših logoraša prenio je svoju potresnu priču, i kažu da je doživotna kazna zatvora Ratku Mladiću satisfakcija i potvrda da čitav svijet zna šta se dešavalo u BiH tokom agresije.
Grupa koja je u ponedjeljak krenula iz BiH prema Hagu u poslijepodnevnim satima utorka dočekana je u Rotterdamu. Zahvaljujući bh. dijaspori u tom holandskom gradu i Islamskom kulturnom centru BiH, Rotterdam, koji ih okuplja osiguran je ručak i smještaj za goste.
Noć prije presude bila je prilika za druženja s ljudi porijeklom iz BiH koji žive u Rotterdamu, a koji su svoje stanove stavili na raspolaganje za spavanje.
Uime domaćina Osman Kadušić zahvalio je gostima što su prešli dug put da bi prisustvovali izricanju presude u susjednom gradu i pokazali žrtvama da i poslije više od dvije decenije nisu sami i da Bosanci i Hercegovci i dalje imaju isti cilj, da istina bude dokazana i predstavljena cijelom svijetu.
Savez logoraša u BiH bio je organizator puta, a i predsjednik tog saveza Jasmin Mešković Feni je pred polazak kazao da je ovaj put podrška svim žrtvama i potvrda da zločini nikada neće biti zaboravljeni i da će biti praćeni, bez obzira što se o njima govori hiljadama kilometara daleko.
Nakon izricanja presude je naglasio da je historijska obzirom na to da se prvi put spominje udruženi zločinački poduhvat i najteži zločin protiv čovječnosti.
Na ovaj način praćene su, naveo je, i ranije presude u Hagu.
Tokom puta, putnicima su, osim Meškovića, za pomoć na raspolaganju bili i Almin Dželilović i Senad Jusufbegović, uime Saveza logoraša u BiH.
Na prvostepenu presudu Mladiću se čekalo više od 20 godina. Tužilaštvo haškog tribunala na teret mu je stavljalo 11 tačaka optužnice. Proglašen je krivim kao učesnik raznih udruženih zločinačkih poduhvata i osuđen je na doživotnu kaznu zatvora.
