Dženazi su prisustvovali brojni građani, prijatelji te svi oni koji su poštovali lik i djelo akademija koji nas je u nedjelju napustio u 77. godini.
Jahić je bio jedan od predsjednika i utemeljite Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, a iza njega su ostala brojna djela zahvaljujući kojima je ostavio dubok trag u bh. društvu.
Dženazi je danas prethodila komemoracija na kojoj su, također, prisustvovali brojni Jahićevi prijatelji, kolege i poznanici.
Jahić je rođen 15. augusta 1948. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Rogatici. Završio je studij srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu 1973. Magistarski rad pod nazivom "Lovačka terminologija i lovački žargon u govoru rogatičkog kraja" odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1977. Doktorsku disertaciju pod nazivom "Ijekavskošćakavski govori istočne i jugoistočne Bosne" odbranio je 1981. na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radio je u Institutu za jezik i književnost u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu radi od 1975. Godine 1983. biran je za docenta, 1989. za vanrednog, a 2002. za redovnog profesora na predmetima Historijska gramatika i Historija bosanskoga književnog jezika. Od 1989. do 1993. bio je lektor i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti na Katedri slavenskih jezika Filološkog fakulteta Moskovskog državnog univerziteta.
Područja Jahićevog naučnog zanimanja bila su dijalektologija, historija jezika, sociolingvistika, iz kojih je objavio veći broj radova u naučnim časopisima (Južnoslovenski filolog, Zbornik za filologiju i lingvistiku, Slavjanskoje slavjanovedenije, Pregled, Sveske Instituta za proučavanje nacionalnih odnosa).
Bio je član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.
Osim naučnog, bavio se i književnim radom, a objavio je i više zbirki pjesama.
Autor je djela: "Sedra pelinova", "Trešnjev bunar", "Vitorin vrijes", "Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne", "Stakleni mejt", "Bošnjački narod i njegov jezik", "Rječnik bosanskog jezika" te ostala.
