Prekrajanje historije
476

"Bosna Srebrena, svih njenih žitelja": Kako su HDZ-ovci zaboravili Alagića na Kupresu i poziv u Travniku

B. H.
Foto: Arhiv
Foto: Arhiv
Delegati HDZ-a BiH u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH reagovali su prije dva dana na podizanje spomenika generalu Armije RBiH Mehmedu Alagiću ističući kako se radi o "ponižavanju hrvatskih žrtava".
"Mi, izaslanici HDZ-a BiH koji činimo većinu u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH najoštrije osuđujemo jučerašnje otvaranje spomenika 'General Mehmed Alagić - Ljiljan Ljuta greda' na Vlašiću. Podizanje spomenika generalu Armije R BiH, optuženiku za ratne zločine Mehmedu Alagiću, izravno je ponižavanje hrvatskih žrtava, posebice u Središnjoj Bosni, koji još nisu dočekali pravdu. Neosuđeni za ratne zločine Alagić te pripadnici Armije R BiH u čijim je redovima bilo i mnoštvo boraca iz islamskih zemalja, u ovoj srednjobosanskoj općini vršili su ritualna ubojstva, strijeljali zarobljene civile i vojnike, poput skupine na Bikošima, oskrnavili drevni Franjevački samostan u Gučoj Gori te počinili brojne druge zločine", poručili su iz kluba HDZ-a.

Iako je odmah jasno kako se radi o politikanstvu i pokušaju revizije historije zarad dnevnopolitičkih obračuna te da je samo po sebi licemjerno da predstavnici stranke koja je upriličila doček haškog osuđenika Darija Kordića spore nečije pravo na odavanje počasti, moraju se istaći neke činjenice koje govore o samom liku i djelu generala Alagića.

Primjer koji najbolje ilustruje odnos generala Alagića spram bosanskih Hrvata je naredba iz juna 1993. godine, svega tri mjeseca nakon strašnog zločina kojeg su pripadnici HVO-a počinili u Ahmićima.

Naime, u julu 1993. godine Alagić je naredio da pripadnici Armije BiH obezbjeđuju crkve u Travniku u kojoj su katolici obilježavali svetkovinu svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika Travnika.

"Moja želja, želja oficira i boraca kojima komandujem je da se Hrvati što prije vrate u Travnik na svoja ognjišta. Travnik je naš bosanski, Bosne Srebrene i svakog njenog žitelja", stoji u zaključku naredbe koju je potpisao Alagić 22. jula 1993. godine.

Još jedna stavka zbog koje bi politički predstavnici bh. Hrvata trebali biti svjesni je oslobođenje Kupresa i većeg dijela Kupreškog polja koji je bio pod okupacijom Vojske Republike Srpske, a na kojem području kao i prije rata i danas žive predominantno Hrvati.

Operacijom Cincar je sa strane Armije BiH upravo komandovao Alagić, a u sklopu te akcije koja je trajala tri dana uspješno je deblokirana i otvorena dionica Bugojno – Livno. Ova vojna operacija prva je zajednička akcija Armije RBiH i HVO-a poduzeta nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine.

"Uključivanjem hrvatskih snaga u završnicu operacije oslobađanja Kupresa, prekinuta je njihova dotadašnja dvogodišnja saradnja sa srpskim agresorom i uspostavljena kvalitetna saradnja s Armijom RBiH koja je od ljeta 1995. omogućila objema stranama odlične borbene rezultate u Bosanskoj krajini. Oslobađanjem Kupresa značajno se i skratio logistički put ARBiH iz srednje Bosne do Splita na kojem do kraja rata nije bilo pljački kao u vrijeme dok je on išao preko Vran planine i Prozora", govorio je jedne prilike general Fikret Ćuskić, nekadašnji zamjenik Mehmeda Alagića, komandanta 7. korpusa Armije RBiH.

Iako je postojala mogućnost da Armija BiH uđe u sam grad Kupres, Alagić je odlučio ta to prepusti HVO-u jer je smatrao da je za buduće bitke i zajedničko djelovanje bitno da ta vojska povrati moral nakon velikog broja poraza koje je pretrpila.

O ovome je govorio i sam Alagić tokom jednog ratnog intervjua.

"Bitka za Kupres je bila velika bitka, to nam Hrvati ne bi smjeli zaboraviti u sadašnjim i budućim odnosima. Jer ipak tu smo im vratili i čast i ponos", govorio je Alagić.

No očigledno da su predstavnici HDZ-a to zaboravili, i pogazili riječi generala Alagića.