Kad se hoce, moze se, sve najbolje u buducnosti i da se razgranaju pogoni po cijeloj zemlji.

sad pokusava i njih unistit uhljebima ko Aluminijum

Iako i sami spadamo među one koji su dali moralnu i drugu podršku borbi radnika Dite da obnove proizvodnju u nekadašnjem lideru deterdžentske industrije i počnu zarađivati za život, ne treba se nepotrebno zavaravati: Industrija deterdženata Dita u Tuzli je u stečaju i šanse da ne završi u likvidaciji zanemarljive su i u sferi jeftinih čaršijskih kafanskih naklapanja i rano-predizbornih političkih manipulacija. Vjerovatna realna fiskalna dubioza ove firme ozbiljno prelazi 40 miliona KM, značajno premašuje ukupnu sopstvenu knjigovodstvenu vrijednost, dok se dramatično niža likvidacijska, može samo pretpostavljati. Ova nekadašnja tuzlanska privredna perjanica, sa svojih preostalih devedesetak, mahom iznurenih, izmučenih i ostarjelih uposlenika, potpuno prevaziđenom tehnologijom, amortiziranom i potpuno zastarjelom opremom, izgubljenog tržišta, poslovnog rejtinga i kadrovski urnisana, sada je samo sopstvena sjenka i korporacijska krpa. Zasigurno postoji još mnogo dodatno otežavajućih vlasničkih odnosa i drugih čisto finansijsko-špekulativnih okolnosti, koje vise kao samrtnički uteg o onemoćalom vratu, ove predratne elitne brend-firme, respektabilne i u široj evropskoj regiji. To je teško osporiva, teška i crna poslovna stvarnost. Sa druge strane, najveći dio onog što je vezano za šekspirovski dramatičnu i beskrajnu upornost zaposlenih, njihova „borba protiv vjetrenjača“ i nastojanja da se spasi što se spasiti može, svakako je stahanovsko postignuće za primjer. Tom ogromnom energijom su postigli ono, u što možda ni sami nisu vjerovali, početak proizvodnje, što u stvarnom poslovnom mikro i makro okruženju i datim okolnostima, ima prevashodno, simbolički značaj. Socrealistička slika šlepera ili nekoliko njih, pri utovaru proizvedenih deterdženata u Diti, kao i najave proširenja proizvodnje, ustvari, samo su labuđi pjev i jeftine kulise javnog teatra, upriličenih za demonstriranje razine političkog promiskuiteta lokalnih javnih dužnosnika. Jedino što je vrijedno u ovoj besmislenoj igri „mačke i miša“ i dodatnog sluđivanja gledateljstva na javnoj sceni, svakako je prilog u raboš dokaza o monumentalnom privatizacijskom kriminalu i njegovim potpuno devastirajućim, dugoročnim posljedicama po sve nas. Takođe, to je „in situ“ još jedna potvrda, da je činjenica zaustavljanja i prestanka proizvodnje realnog sektora u BiH, samo ciljani i ključni segment omogućavanja otpočinjanja stampeda tajkunske, politički omogućene generacijske pljačke javnih dobara. U tom smislu, trošenje i ono malo preostale energije i entuzijazma na pokušaje aktiviranja smišljeno uništenih proizvodnih pogona, sa idejom izlaska iz fatalnog zagrljaja kriminogeno napuhanog fiskalnog bezizlaza putem stečajnog postupka, samo je beznadežno bavljenje posljedicama. Ključ je jedino u hvatanju u beskompromisni koštac sa uzrocima ove propasti našeg industrijskog sektora i posljedično cijele ekonomije i društva, u pokušaju da se barem zaustavi ovaj uništavajući hod. Naravno da se to odnosi na bosanski etno-nacionalni i svakakav drugi političko-korporacijski klaster, apsolutno otuđen, privatiziran i neprekidno u bavljenju samim sobom, koji je generalno instalirao, omogućio i još uvijek difuzno realizira taj sveopšti rasap. Svakako da se nivo dostignute nakazne entropije društvenih odnosa kod nas i vladajuće hipokrizije, ogleda u intrigantnom, nedavno javno plasiranom demagoškom pokliču o spasu Dite kroz lokalno-političko samoreklamerski proklamirano „vrijeme ekonomskog patriotizma“. To je svakako sarkastična, mizerna politička podvala i krajnji cinizam, obzirom da se na taj vrlo perfidan način, krajnje poniženo građanstvo, indirektno okrivljuje za saučešništvo u uništenju ove tvornice, kroz poziv za njeno navodno spašavanje. Izrazi i iskrene izjave optimizma zloupotrijebljenih i poniženih uposlenika bivšeg tuzlanskog diva, samo su kratkotrajan izraz placebo efekta bolesnika na umoru, kome besćutni političari ovih sedmica verbalno ubrizgavaju benignu fiziološku otopinu, na uštrb pravog lijeka za tešku bolest. Možda je to logično, pošto su oni sami, ovakvi kakvi su, ta teška, letalna klinička infekcija našeg društva.

ja doduse najvise volim Arijel, al ostalo cu rado probati od Dite.

Oj Covicu pickin dime, ko ti dade tako ime?

Dobra konkurenicija na tržištu je uvijek dobrodosla, to zna i dijete u osnovnoj školi, a mi rajo, mi treba da kupujemo domaće proizvode, kad god su iole dobrog kvaliteta, a vjerujem da Dita to jeste!

ma ja Šparkastično, pa onda hop, Ljubičanstveno. Gdje je tu originalnost? Čisti plagijat, kako mene pitate.

E Covicu da ti nema Federacije, koju ti stalno pjlujes Violeta bi ti bila obicna firmica. Sad ti valja Federacija, jel tako?

"Ćorluka pokazuje da se može poslovati u BiH unatoč tome što je javno mnijenje formirano tako da se stvara slika kako je ovo užasno mjesto za poslovanje. To nije istina...." BiH je uzasno mjesto za poslovanje jer ti trebaju mjeseci, hiljade maraka i štele da povadis sve papire i otvoris firmu a ako ti posao ne ide onda ti treba puno vise para da je zatvoris. osim toga drzava ti nista ne garantuje tako da je rizik 100%. imao posla ili nemao duzan si drzavi davati harač dok npr u evropi ako ne radis nisi nista duzan drzavi, a ako treba drzava ce te pogurati da krenes. zato lopove ne seri umro dabogda

Normalno Dragane, sve je to stvoreno zahvaljujući tebi. Da nije tebe uspješan bi bio i Aluminij, Soko itd, itd.

Jel je otvorio na cirilici ili latinici?

Ljubicanstveno.ba

"Ćorluka pokazuje da se može poslovati u BiH unatoč tome što je javno mnijenje formirano tako da se stvara slika kako je ovo užasno mjesto za poslovanje. To nije istina iako je tačno da imamo određene nesređene stvari unutar poslovnog okruženja u BiH sa dozvolama, registracijama i javnom administracijom" Određene nesređene stvari? Sve je nesređeno, a ne određene stvari. Administracija nam je maćeha, procesi registracije takvi da mozemo umrijeti tri puta dok se nesto zavrsi, e-mail misaona imenica za 70% sluzbenika u drzavnim tijelima.. to nisu određene nesređene stvari, to su stvari na koje bi u normalnom okruženju poslodavac trebao potrošiti sat vremena dnevno, a on potroši 24 sata u više navrata, tokom više mjeseci. A sad, naravno da se moze. Sve se moze, a da li se mora?!