Magistar prava
67

Damir Alić: Rad Haškog suda je pozitivan, pomirenje će trajati još 20-30 godina

Piše: A. K.
Damir Alić (Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Damir Alić (Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravomoćno je osudio političke i vojne lidere samoproglašene Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora, a magistar prava iz Tuzle Damir Alić smatra da je ova presuda bila očekivana.

Predsjedavajući Žalbenog vijeća i ujedno predsjednik MKSJ-a Carmel Agius, u srijedu je izrekao konačnu presudu u predmetu "Jadranko Prlić i drugi" te vojne lidere samoproglašene Herceg-Bosne osudio na ukupno 111 godina zatvorske kazne.

Jadranku Prliću je potvrđena prvostepena presuda od 25 godina zatvora, Bruni Stojiću i Milivoju Petkoviću je potvrđena 20-godišnja zatvorska kazna, Valentinu Ćoriću 16-godišnja, Berislavu Pušiću 10-godišnja, a Slobodanu Praljku 20-godišnja, nakon čega je popio otrov te nedugo poslije preminuo u bolnici.

Alić je u razgovoru za Klix.ba kazao da je današnja presuda očekivana, s obzirom na to da je odbrana optuženika insistirala na tome da predmet bude vraćen na prvostepeni postupak ili da oni budu oslobođeni, odnosno da im kazna bude umanjena.

"Jedine dvije opcije su bile da kazna bude potvrđena ili blago smanjena. Na kraju se pokazalo da je prvostepena presuda jedino zadovoljavajuće rješenje za žrtve zločina koji su počinjeni. Naravno, žrtve ne mogu nikad biti zadovoljne do kraja i to je sasvim opravdano, ali u ovom momentu više od 100 godina zatvora za šest osoba, mislim da je realno i upravo ono što se moglo očekivati", kazao je Alić.

Hiljade dokaza i stotine svjedoka

Predmet "Jadranko Prlić i drugi" ocjenjuje izuzetno složenim, s obzirom na činjenicu da je u spis uloženo 10.000 materijalnih dokaza, a saslušano je više od 200 svjedoka, među kojima i najznačajniji hrvatski politički dužnosnici iz ratnog vremena.

"Riječ je o veoma složenom i komplikovanom procesu, jer je dokazivanje udruženog zločinačkog poduhvata izuzetno teško u procesnom smislu, zbog činjenice da se mora dokazati da postoji više osoba koje imaju zajednički cilj da počine neko od krivičnih djela propisanih međunarodnim krivičnim zakonodavstvom, kao što su etničko čišćenje, progoni protiv civilnog stanovništva... U tom kontekstu je bio izuzetno težak postupak, prije svega jer se radilo o velikom broju optuženih koji su zajednički djelovali", navodi Alić.

Gledajući na specifičnost trenutka kada je predmet formiran, ovaj tuzlanski advokat smatra da je u ovom postupku tužilaštvo iscrpilo sve što se moglo iscrpiti.

"Moramo znati da je ovaj predmet formiran neposredno nakon ratnih dejstava te da su oni lišeni slobode 2004. godine i vrlo malo dokaza se poslije moglo prikupiti. Ne želim opravdavati postupke tužilaštva, jer uvijek je moglo i trebalo više, ali ono čime se raspolagalo i na osnovu čega se dokazivalo u toku postupka rezultiralo je presudom", kaže Alić.

"Jadranko Prlić i drugi" predstavlja najobimniji žalbeni postupak pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, ali i posljednji predmet koji je vođen pred ovim sudom.

Tokom 24-godišnjeg rada ovaj sud je podigao optužnice protiv 161 osobe za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine.

S obzirom na to da su svi predmeti završeni, Haški tribunal formalno će biti zatvoren 31. decembra ove godine, a Alić njegov dvodecenijski rad ocjenjuje pozitivnim.

"Moramo svi postaviti pitanje šta bi bilo da Haški tribunal nije osnovan. Sve te osuđene osobe bi vjerovatno šetale na slobodi, bile bi sigurno nekakvi politički činovnici, a takve primjere imamo i iz prakse, posebno u RS-u", naglašava Alić.

Osnivanje Haškog tribunala bilo neophodno

Nastavlja i da se svi trebaju složiti s činjenicom da je Haški tribunal bio neophodan te da je na izvjestan način donio satisfakciju dijelu žrtava.

"On nije u potpunosti ostvario svoju svrhu, ali realno nije bilo ni za očekivati. Međutim, ako postavimo pitanje šta bi bilo da ga nije bilo i ako imamo u vidu kapacitete naših pravosudnih organa, onda je zaista pozitivna ocjena jedina koja se može dati Haškom tribunalu", smatra Alić.

Nakon zvaničnog prestanka rada, sve ono što ostaje kao zaostavština Haškog tribunala preći će u nadležnost posebno formiranog tijela pod nazivom Međunarodni rezidualni mehanizam za međunarodne krivične sudove (IRMCT).

"Sada je potrebno sačekati i vidjeti kako će ovaj rezidualni mehanizam postupati u predmetima u žalbenim postupcima. Moja pretpostavka je da će taj rezidualni mehanizam biti funkcionalan samo zbog činjenice jer u njemu ostaju osobe koje su dosad radile u Haškom tribunalu, odnosno imat ćemo isti sastav tužilaca, sudija…", kaže Alić.

Pozitivan utjecaj na proces pomirenja

Prema mišljenju ovog magistra prava, Haški tribunal je dosad pozitivno utjecao i na proces pomirenja na ovim prostorima, jer, kako kaže, ono što vidimo pred našim sudovima ne možemo nazvati uspješnom pričom u smislu procesuiranja ratnih zločina.

"Proces pomirenja će sigurno trajati još 20-30 godina, jer je potrebno da prođu najmanje tri generacije. To iskustvo mi možemo učiti od Njemačke nakon Drugog svjetskog rata", kaže Alić.

Naglašava da će presude koje su donesene pred Haškim tribunalom u budućnosti ostvariti svoj puni efekt u procesu pomirenja.

"Danas one ne mogu imati svoj puni efekt jer su ljudi, odnosno pripadnici sva tri naroda u određenoj mjeri podijeljeni. S jedne strane iz onog naroda kojem pripadaju određeni optuženici su ogorčeni zbog činjenice da su osuđeni, a istovremeno s druge imamo žrtve koje su nezadovoljne kolika god kazna bila izrečena. Dakle, potrebno je da prođu najmanje tri generacije da bi se u izvjesnom smislu zaboravilo ono što se dogodilo, iako se to nikada ne može zaboraviti, te da bi taj proces pomirenja bio doveden do kraja", dodaje Alić.

Posebno savjetuje da nosioci bh. pravosudnog sistema, odnosno tužilaštva, sudovi, ali i advokati, odnosno branioci u krivičnim predmetima, mogu i moraju koristiti arhive Haškog tribunala za sve predmete koji se vode u našoj zemlji.

"Moja iskustva govore da vrlo malo, posebno advokata, koristi baze podataka koje su neiscrpne i dostupne na internetu, a govore o načinima i metodama kako se u konkretnom slučaju brane optuženici za ratne zločine. Isto tako, sudije i tužitelji mogu koristiti metode koje koriste sudije i tužioci prilikom procesuiranja, odnosno donošenja odluka u predmetima ratnih zločina. To su neiscrpna bogatstva i moja osnovna poruka se svodi na to da se te administrativne platforme moraju koristiti, jer mi u BiH nemamo boljeg temelja za procesuiranje ratnih zločina od onih koje postavlja Haški tribunal", zaključuje Alić razgovor za Klix.ba.