Praznik se slavi na različite datume, u zavisnosti od kalendara koji se poštuje, kao što je slučaj i s drugim kršćanskim blagdanima. Tako katolici i protestanti ovaj praznik obilježavaju 23. aprila, dok ga pravoslavci slave 6. maja.
Đurđevdan u narodu predstavlja granicu između zime i ljeta, a u Srbiji i Bosni i Hercegovini mu se naročito posvećuje pažnja, jer je Sveti Georgije jedan od svetaca koji se u pravoslavnoj crkvi slavi kao krsna slava.
Iako ga slave i drugi narodi, ipak je njegov značaj neuporedivo veći za romsku kulturu, u kojoj je Đurđevdan (Ederlezi) jedan od najznačajnijih praznika.
Najrasprostranjeniji običaji koji se vežu za ovaj praznik su pletenje vijenaca od bilja i umivanje vodom u koju su bile potopljene ljekovite biljke te kupanje u rijeci.
Đurđevdansko cvijeće od kojeg se pletu vijenci bere se unaprijed, a običaj je da vijenci od đurđevka, mlječike i maslačka stoje na vratima sve do praznika naredne godine.
Pripreme započinju dan prije, a značajan dio obilježavanja ovog blagdana predstavlja i Đurđevdanski uranak te kupanje na rijeci prije zore.
Običaj je da na taj dan najstariji član porodice ustaje u zoru, umije se napolju, uzima drenovinu i budi ostale članove laganim udaranjem kako bi bili "zdravi kao dren". Nakon toga počinje slavlje uz muziku, igru i što bogatiju trpezu.
Prema narodnim vjerovanjima, ako je na Đurđevdan vedro, godina će biti plodna, a ako na ovaj praznik pada kiša, ljeto će biti sušno.
