Dennis Gratz: Tragično je da Sud u Hagu nije Beogradu utvrdio UZP, kao što je Zagrebu

Ogromne greške Tribunala

"Ali šta je uzročno-posljedični odnos ovih događaja? U koji kontekst je stavljen genocid u Srebrenici u julu 1995. sa zločinima počinjenim u prve tri godine rata? Izuzimanje "sedam općina u BiH" iz okvira genocida nad nesrpskim stanovništvom na prostoru Srebrenice, koji je već u prethodnim presudama generalima Krstiću, Tolimiru i drugima nesporno dokazan, je onemogućilo ocjenjivanje i samim time obesmislilo funkciju koju je Radovan Karadžić imao u ratu. On je bio vođa, predsjednik, vrhovni donosilac ključnih vojnih i političkih odluka. Procesuirati njega prema istoj proceduralnoj metodologiji kao, recimo, Milana i Sredoja Lukića, Mitra Vasiljevića ili Nenada Tanaskovića za zločine u Višegradu, je grubo neodgovorno i obezvređuje istorijski značaj kojeg Haški tribunal, nesumnjivo, ima. Savezni ustavni sud Njemačke je u decembru 2000. konstatovao da normativna definicija genocida brani supraindividualno zaštićeno dobro, tj. društveno postojanje grupe", kaže Gratz.

Namjera da se uništi grupa, nastavlja Dennis Gratz, seže preko granica fizičkog i biološkog istrebljenja. Ona se jedino može dokazati uzimanjem u obzir sveukupnog tretmana napadnutog stanovništva. Iz tog razloga je postupak protiv političkog vođe zločinačkog projekta morao biti vođen sa ciljem utvrđivanja krivičnopravne kvalifikacije cjelokupnog ratnog pohoda koji je rezultirao sa preko 100 hiljada mrtvih, a kojeg je tužilaštvo, vjerovatno i zbog vremenskog pritiska i ograničenih materijalno-tehničkih kapaciteta, ali i političkih kalkulacija dekompozirao, fragmentirajući Karadžićevu odgovornost u pojedinačne segmente i tačke optužnice ("sedam općina u BiH", "četiri udruženo-zločinačka poduhvata"). Time je – nakon smrti Slobodana Miloševića - propuštena i posljednja šansa utvrđivanja nespornog kauzaliteta u organizaciji, logističkoj i političkoj koordinaciji i konačnoj realizaciji "etničkog čišćenja" u BiH.

"Druga ogromna greška koju je haški tribunal jučerašnjom presudom napravio je ignorisanje odgovornosti i uloge srbijanskog vojno-političkog vrha u ratu u Bosni i Hercegovini. Srpska Republika vjerovatno ne bi ni nastala kao "državotvorni" projekat, a kamoli opstala, da nije bilo svakog oblika podrške Beograda. Na ovaj zaključak ukazuje i presuda u postupku pred Međunarodnim sudom pravde kojeg je BiH bila vodila protiv tadašnje Srbije i Crne Gore. U postupku protiv političkog i vojnog vrha tzv. Herceg Bosne, Haški sud je na osnovu predočenih dokaza doveo u nespornu uzročno-posljedičnu vezu tadašnju politiku Zagreba s kriminalnim projektom koju je tzv. hrvatska šestorka – kao udruženi zločinački poduhat – vodila u Hercegovini i centralnoj Bosni. Istu tu uzročnu-posljedičnu vezu je itekako cjenio kod odlučivanja o krivičnoj odgovornosti jednog Stojića, Praljka ili Petkovića. Zašto isti pristup, elan i ambiciju Tribunal nije pokazao u postupku protiv Karadžića, imajući u vidu ogromnu količinu dokumentovanih zločina iz desetina predmeta protiv nižerangiranih nosilaca vojnih i političkih funkcija Srpske Republike, ostaje tragična zagonetka", izjavio je Dennis Gratz.

Ratne zločine i dalje treba istraživati

Presuda je konačna. Genocid u Srebrenici je istorijski fakt. Radovan Karadžić je ratni zločinac. Umrijet će iza rešetaka. Sama činjenica da je Sud osnovano utvrdio najmanje četiri udružena zločinačka poduhvata, te da je kriminalno djelovanje protiv civilnog stanovništva obuhvaćao cjelokupan prostor na kojem su se vodile gotovo sve ratne operacije u Bosni i Hercegovini, govori o težini i dalekosežnosti Karadžićeve osude, nastavlja poznati pravnik.

"On je istovremeno i politički lider i ideotvorac "etnički čiste" tvorevine koja je svoj legalitet dobila potpisivanjem Daytonskog sporazuma. U tom smislu je pitanje promjene naziva entiteta Republika Srpska prioritetni zadatak političkih snaga koje posljedice rata i zločina počinjenih u njemu ne žele staviti ad acta. Ne dovodeći u pitanje dvoentitetsko uređenje Bosne i Hercegovine, neupitnom se čini obaveza promjene makar imena. Pored ovog, političkog, zadatka mi se čini jednako važnim zadatak kojeg ishodi sudskih postupaka u Haagu stavljaju pred nauku. Sramotno je i neodgovorno kako se država Bosna i Hercegovina ni nakon pune dvije decenije nije kadrovski i institucijalno uspjela otvoriti za intenzivnu naučnu obradu svoje prošlosti, oslobođenu politizacije i metodološkog javašluka", naveo je.

Kaže kako je nephodno iznova pokrenuti i internacionalizirati procese istraživanja ratnih zločina počinjenih na prostoru cijele zemlje, i to nad pripadnicima sve tri etničke skupine.

"Arhivska građa Tribunala, ali i muzeja, memorijalnih i dokumentacijskih centara, institutâ i akademskih institucija u BiH, se mora učiniti pristupnom za naučnike i naučnice iz cijelog svijeta. Okrugli stolovi, simpoziji, konferencije, studijski programi, katedre, klinike... neophodno je investirati u infrastrukturu za objektivno vođenje analiza i istraživanja, uvezati akademsku zajednicu u BiH sa sličnim naučnim ustanovama u inozemstvu, koordinirati njihov istraživački rad i naposlijetku konstruktivno medijski promovirati rezultate takvih naučnih poduhvata, a sve sa ciljem proizvodnje znanja koje će ostati kao svjedočenje, poklon žrtvama i – opomena. Jer kako reče veliki irski filozof Edmund Burke: ko ne poznaje svoju istoriju, osuđen je da je ponavlja", zaključio je u analizi presude za naš portal Dennis Gratz.