Anti-multikulti
118

Dodiku smeta sarajevska multikulturalnost, pa brani Priju dok na zabranu Breskvici šuti

D. Be.
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik svoju napadačku taktiku na sve što je bosanskohercegovačko posljednjih sedmica je usmjerio na Sarajevo, a svoje nišane posebno podesio na multikulturalnost koja krasi ovaj grad.
Zanima se čak i Aleksandrom Prijović koja tri noći zaredom nastupa u Zetri.

Neki bi rekli iz nemoći, a neki iz čiste ljubomore, ali Dodik se svako malo "ljuti" na multietničnost i multikulturanost Sarajeva, svjetski poznatog grada upravo po tome što su njegovi građani tokom agresije i najduže opsade u modernoj historiji koju su preživjeli - sačuvali identitet grada i sve što ga je uvijek krasilo.

Sarajlije su čuvale i zajednički branile i džamije, pravoslavne i katoličke crkve i sinagogu. Branile su se komšije skupa, bez obzira kako se ko zvao i kojem se Bogu molio. Bilo je samo bitno preživjeti i otjerati agresore s okolnih brda, zločince koje Milorad Dodik veliča.

Sarajevo je opet na udaru, ali ovaj put sa tastature i usta lidera SNSD-a koji se posljednjih sedmica posebno okomio na sarajevsku multikulturanost. Toliko mu odjednom smeta Sarajevo, pa mu je prije 20-ak dana posvetio i poseban blog, što bi se reklo, iz vedra neba.

Tu je problematizovao koliko Srba umire, a koliko ih se rađa u Sarajevu te iznio svoje predikcije o tome šta će se dešavati u budućnosti kada je u pitanju sastav stanovništva, a čak je iznio i tezu o tzv. "distriktu Sarajevu".

Nedugo zatim, kao da je opet proradila, neki bi rekli, bolesna ljubomora.

"Sarajevo nije evropski Јerusalem, to je gotovo etnički očišćen grad u kojem pravoslavna i katolička crkva i sinagoga služe kao objekti za zavaravanje naivnih turista koji u Sarajevu provedu dan u neznanju...", poručio je političar s američke i britanske crne liste u odgovoru šefu bh. diplomatije Elmedinu Konakoviću.

Smeta "obično" Sarajevo, ne ono "političko", Miloradu Dodiku baš jer ga ignoriše, a volio bi da se malo više pozabavi njim, no to nije slučaj. Iako provocira na različite načine i vrijeđa najprizemnije, Sarajlije ga "nisu ni pogledale", a očito da je priželjkivao tu situaciju ako se pogledaju potezi koje je vukao i kakve je riječi izgovarao.

Sve ono što smeta laktaškom političaru, ne smeta milionima turista koji dolaze u glavni grad BiH iz cijelog svijeta, a da ne govorimo o broju posjeta iz regiona, prvenstveno iz Srbije.

I kada mislimo da je završio, Dodik napravi novi potez. Sada brani i pjevačicu Aleksandru Prijović od riječi gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić koja je u kontekstu stradanja Palestinaca u Gazi kazala da ostavlja na slobodu građanima da odluče na koje će koncerte ići, a na koje neće, i da ona nema nadležnost da ikome išta zabranjuje.

Ne ulazeći u kontekst zaista nepotrebne izjave gradonačelnice, ponovo se postavlja pitanju zašto Dodik mora reagovati na sve što se veže za Sarajevo!?

"Protjerali su 150.000 Srba, Hrvate ostavili u tragovima i još imaju potrebu da zabranjuju koncerte pjevačice iz Srbije. To su taj multikulturalizam, ta tolerancija i otvorenost o kojima širom svijeta govore", napisao je Dodik, ničim izazvan, iako će Aleksandra Prijović treću noć zaredom nastupiti u prepunoj sarajevskoj olimpijskoj dvorani.

Ono što je interesantno, ako se vratimo dva mjeseca unazad, nećemo pronaći Dodikove osude i napade na gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića koji je zabranio nastupe pojedinim muzičarima iz Srbije. Dodik tada nije branio Desingericu, Breskvicu i ostale koji su na Stanivukovićevom spisku. Zašto, ostaje pitanje. Poznato je da predsjednik SNSD-a voli mikrofon i pjesmu, pa možda samo više voli Priju od Breskvice.