Pandemija koronavirusa donijela je nova pravila u svakoj sferi života, pa i u onoj koja se tiče obilježavanja blagdana. Župa čiji se nastanak veže za 16. vijek ovogodišnji Božić dočekala je bez ponoćke s obzirom na zabranu kretanja koja važi od 23 sata, ali i bez brojnih drugih sadržaja koji su imali za cilj približiti svakom čovjeku toplinu i čari jednog od najvećih katoličkih blagdana.
U razgovoru za Klix.ba fra Leon Pendić je kazao kako je i broj vjernika na misama bio dosta manji proteklih dana, zbog straha ili preporuka da se ne prave prevelike gužve u crkvi.
"Mi smo ovdje obitelj i tako treba da pristupamo samoj odgovornosti. Maske ne nosimo radi sebe, već radi članova svoje obitelji. Mise bi sigurno bile svečanije i brojnije, s više zborskog pjevanja, bogatijih sadržaja, duže, ali zbog kompletne situacije i preporuka kriznih štabova i uputa Vrhbosanske nadbiskupije sve smo morali skratiti", kazao je Pendić.
Dodao je kako je umjesto ponoćke održana misa uočnica koja je bar djelimično približila ljepotu i radost Božića. Sve vjerske aktivnosti vezane za Božić, kao što je blagoslov kuća, zbog pandemije će trajati dosta duže nego inače kako bi se obišle sve kuće, dok su obilazak bolesnih i nemoćnih te njihove ispovijedi uz sve preporuke kriznih štabova završene do Božića.
"Mnogo je bolesnih i samih u našoj župi, ovo smatram jednim velikim staračkim domom s obzirom na to da je prosjek godina vjernika oko 60. Mnogo je bolesnih koji su vezani za krevet, ali kada im dođete, osjetite radost u njima, nadu. Djeca su im otišla vani, a oni su ostali u svojim kućama. Božić je blagdan kada se svi okupe, zbog čitave situacije djeca ih neće moći posjetiti ove godine. Bilo je boli za Badnju večer, ali svu tu prazninu vjerujem da će nadomjestiti vjera u Boga i Njegova ljubav", zaključio je Pendić.
Na kraju je kazao da je Božić blagdan dodira, kada su hladni odnosi između vjernika koji nisu bili dobri u proteklom periodu, tada postaju topliji, ali ih je sve zamolio da se pridržavaju mjera, da paze jedni na druge, da dodir koji mnogo znači ipak usmjere ka najbližima, članovima porodice te da će doći vrijeme kada će se sve smiriti i kada će se ponovo okupljati u velikom broju.