"Ono što danas imamo i doživljavamo teško da može biti pravo mjerilo dostignuća ljudske civilizacije", kazao je Govedarica.
On kaže da je Centar naučna institucija koja se bavi istraživanjem i naučnom prezentacijom kulturno-historijske prošlosti ne samo BiH već čitavog Balkana, te da 50 godina postojanja Centra nije mala stvar, dug je to period aktivnosti.
Najveći uspjeh Centar je postigao prije rata u BiH jer su se tada mogla sistematski koncipirati istraživanja. Poslije rata, Centar nije mogao funkcionirati, finansijski niti kadrovski. Tek je 2001. godine ponovno aktivirana izdavačka djelatnost.
"Kvalitet ove naučne institucije je u tome što se bavi kulturnom historijom Balkana, a naravno najviše je potencirana Bosna i Hercegovina. Takav jubilej se ne dešava često na ovim prostorima. Čak ni neke države ne traju toliko", kazao je Govedarica.
Dodao je da je Centar otvorio puno istraživačkih tema, perspektive za istraživanje fenomena koji su bitni za razumijevanje historije i kulture ovog tla, a kao fundamentalna nauka naši su rezultati inkorporirani u saznanja koja naša javnost ima putem organizacija, udžbenika školskih, nastavnih.
"Naši rezultati dođu kao sevdalinka. Toliko su u narodu uključeni da se to doživljava kao nešto što se oduvijek znalo. Ali to nije tako, to su rezultati mukotrpnog rada", istakao je.
Na pitanje koliko su naučna istraživanja pomogla u pomirenju naroda u poslijeratnom periodu, Govedarica je rekao da i nije baš puno, jer „nažalost, nismo imali mogućnosti da se u punoj mjeri bavimo našim poslom, ali je činjenica da smo se uspjeli „povratiti“ da ponovno počnemo raditi, da uspostavimo kontakte sa starim članovima i suradnicima“.
Pojasnio je da se Centar za balkanološka ispitivanja bavi svim periodima ljudske prošlosti, čovjekom kao društvenim bićem, jer je svaki period u prošlosti podjednako bitan za razumijevanje današnje civilizacije „bez onog što je bilo prije 100 ili 1000 godina ne bi ni nas bilo“.
"Stoga, teško mi je nešto izdvojiti. Ipak, kao rezultat našeg rada objavljeno je neprevaziđeno djelo Prahistorija jugoslavenskih zemalja. To je neiscrpna riznica pozitivnih saznanja koja će i sljedećim generacijama biti aktuelna", istakao je.
Definirajući trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovine, Govedarica je rekao da BiH živi onako kako se može i da to nije samo naš problem.
"Mislim da je surovi materijalizam previše na sceni i na djelu. Sve se svodi na materijalnu dobit šta ću biti danas, šta ću moći, koliko imam finansijskih sredstava, ali to nikako ne smije biti neka prava vrijednost. U suštini, ono što čini naše vrijeme i našu civilizaciju to nije materijalni moment, ali on je trenutno na sceni. Ono što danas doživljavamo to nije vrhunac civilizacije ",naglasio je Govedarica.
Mišljenja je da kod nas nema puno mladih naučnika, jer je zbog ratnih dešavanja prekinut kontinuitet njihovog razvoja, a oni koji su stasali otišli su iz nauke ili iz države.
"Da bi se takav gubitak nadoknadio, trebat će puno vremena. A o tome, nažalost, niko i ne vodi računa", kaže on.
Govedarica ističe da Akademija nauka i umjetnosti BiH i njene naučne jedinice trenutno nemaju mogućnosti da rade bilo kakva sistematska istraživanja, iako imaju kvalitetne naučnike, „ali država nema interesa da koristi taj potencijal, a naš rad često vrednuju ljudi koji nisu za to kvalifikovani niti znaju vrijednost ponuđenih projekata“.
Član ANUBiH akademik Dževad Juzbašić kaže da Akademija preživljava tako što se javlja na konkurse, a ponekad imamo podršku i nekih političara, što je svakako pozitivno.
"No ono što radimo je ipak čisti entuzijazam, donacije iz inozemstva od ličnih kontakata. Država za Akademiju izdvaja samo sredstva za plaćanje administracije, održavanje zgrade, ne i za istraživačke radove", kazao je za Fenu akademik Juzbašić.
Centar ima blisku suradnju s velikim brojem svjetskih institucija. Njemački arheološki institut, te Britanska i Ruska akademija nauka i umjetnosti su među institucijama s kojima redovno komuniciraju i razmjenjuju naučne publikacije, te se i njihovi članovi odazivaju pozivima za sudjelovanje u publikacijama ANUBiH.
Prijeratni običaj je bio da se članovi Centra iz cijelog Balkana susreću na godišnjim sastancima na kojima se definiraju radni projekti i podnose izvještaji. To je bio koncept koji je dobro funkcionirao. Težnja saradnika i članova je da nastave u duhu koji je zacrtan prije 50 godina. Ali su kapaciteti trenutno jako ograničeni.
"Akademija je multietnička institucija i trebala bi biti glas razuma, jedan korak ka normalizaciji društva jer se BiH puno izmijenila, ali izgleda da nema dovoljno razuma. Zločinci i inspiratori zločina trebalo bi da budu kažnjeni da bi ostali ljudi mogli normalno da žive. To je ono što treba", kazao je akademik Juzbašić.
Pojasnio je da je Dejtonskim sporazumom predviđeno finansiranje svih institucija od državnog značaja iz budžeta države, ali se Akademija finansira iz kantonalnog budžeta.
Za nauku je prije rata u BiH bilo izdvajano oko dva posto bruto društvenog dohotka, a sada je to 0,01 posto. To je dokaz da je stanje nauke teško - istakao je.
Juzbašić ističe da je ipak za projekte ta institucija dobijala finansijsku podršku i od federalnih ministarstava kao što su ministarstva kulture, turizma.., a ANUBiH blisko surađuje i s akademijama na međunarodnoj razini.
On ističe da u BiH trenutno djeluje nekoliko akademija, ali da one ne mogu biti isto rangirane kao ANUBiH.
"Danas imamo Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU), imamo Akademiju nauka Republike Srpske. Međutim, te akademije ne mogu biti na rangu ANUBiH. Nijedna akademija ne može imati prefiks kao što to ima multinacionalna državna akademija", rekao je. Dodao je da u ANUBiH rade Srbi, Hrvati i Bošnjaci te da se ne postavlja pitanje nacionalne pripadnosti.
Rješenje finansijskih problema prema mišljenju akademika Jubašića bilo bi finansiranje iz državnog budžeta.
"I instituciji ANUBiH prijeti sudbina Zemaljskog muzeja u Sarajevu koji je zatvoren. To je sramota. Ali da nema nade u stvaranju bolje atmosfere u našoj akademiji i u njenom Centru za balkanološka istraživanja, mi se ne bismo trudili da obilježavamo našu 50. godišnjicu i da nastavljamo naš rad", zaključio je akademik Juzbašić u intervjuu za Agenciju Fena.
U Centru za balkanološka istraživanja ANUBiH očekuju da politički faktori imaju više sluha za Akademiju, da i ta naša visoka naučna institucija ne bi, poput Zemaljskog muzeja BiH, došla u situaciji da zatvori svoja vrata.
