Hadžikadunić: Ovakva BiH omogućava Moskvi da djeluje ofanzivno u odnosu na euroatlanski poredak
Šta je interes Rusije u BiH, zašto su u konfrontaciji s NATO savezom i gdje je u toj priči SAD su neke od tema koje komentira Hadžikadunić.
Šta mogu biti strateški ciljevi Ruske Federacije u zoni euroatlanske odgovornosti?
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov najčešće odgovara na takva pitanja osvrtom da se Rusija zalaže za novi multipolarni evropski koncern s više centara moći, pa onda obično prešuti da bi jedna takva geopolitička sfera utjecaja pripala Moskvi. Kremlj praktično želi urušiti postojeći euroatlanski poredak i razbiti njegov kolektivni centar odlučivanja na sastavne polove od Berlina, Pariza, Londona, Ankare… Želi također izbrisati njegov mehanizam kolektivne sigurnosti makar samo među državama centralne i istočne Evrope koje su nekada pripadale Varšavskom paktu.
U ruskoj viziji evropske sigurnosne arhitekture, dakle, nema mjesta za NATO savez, unutar kojeg mali i slabašni susjedi Ruske Federacije, poput Estonije, Latvije ili Litvanije, uživaju kolektivnu zaštitu i prosperitet. Prema real-političkoj koncepciji Vladimira Putina, države koje su geografski bliže Rusiji, trebaju biti isključivo u zoni ruske odgovornosti, a ne američke ili euroatlanske.
Zašto je Ruska Federacija suprostavljena NATO savezu?
U nekom idejnom smislu, Sjevernoatlanski savez ima svoj vrijednosni karakter. Dakle, kad se širi NATO, onda se širi i sistem liberalnog, demokratskog ili institucionalnog poretka. S druge strane, Rusija afirmiše karakter autokratskog i nedemokratskog sistema vladavine. Liberalni svijet ništa joj ne znači. Naprotiv, ako se proširi do granica Rusije onda to postaje ideološka prijetnja za njen autokratski sistem vladavine.
Drugo, mehanizam kolektivne sigurnosti je hijerarhijski ustrojen i na čelu te piramide je američka vojna sila koja se nikada nije povukla sa evropskog kontinenta od završetka Drugog svjetskog rata. S druge strane, Rusija se protivi praksi liberalne hegemonije SAD-a koja će napuniti 72 godine postojanja u aprilu ove godine. Pogotovo ne žele imati američke saveznike na svojoj granici, niti američku vojsku stacioniranu kod svojih susjeda.
Zato je geografija i doktrina ravnoteže moći jedina logika za razumijevanje ruskog ponašanja, odnosno isticanje nacionalnog interesa kao dominantne kategorije koja oblikuje ponašanja subjekata u međunarodnim odnosima.
Zašto je Bosna i Hercegovina sigurnosno interesantna za Rusiju?
Prvo, Bosna i Hercegovina je kao ničija zemlja ostavljena na periferiji evropskih ili euroatlanskih integracija tolike godine. Dok su NATO i EU kalkulisali jedno vrijeme šta i kako dalje s BiH, Moskva je strpljivo gradila svoju bazu u entitetu Republika Srpska. Tako je Milorad Dodik u kapacitetu predsjednika manjeg bh. entiteta održao najmanje desetak službenih konsultacija s predsjednikom Putinom. Drugo, osim što je slabija država, sada kroz BiH prolaze silnice međusobno suprotstavljenih geopolitičkih interesa. Banja Luka tako favorizira Moskvu, Sarajevo preferira Washington i Brisel. U svijetu neupitne američke dominacije krajem devedesetih ili početkom ovog stoljeća priča oko ruskog pola u evropskom geopolitičkom prostoru je bila iluzorna. Sada više nije.
Treće, BiH ovakva kakva jeste omogućava Moskvi da djeluje ofanzivno u odnosu na euroatlanski poredak. Ako je u slučaju Gruzije (2008) ili Ukrajine (2014), Rusija djelovala defanzivno, kako kažu neki američki profesori strukturalnog realizma, onda je njeno ponašanje unutar BiH duboka penetracija iza istočnih granica NATO-a.
Rusija očito ne namjerava prepustiti punu kontrolu SAD-u u ovom dijelu Balkana. U svjetlu nedavnih prijetnji ruske ambasade u BiH, kako službena Moskva može ugroziti mir u BiH?
Prvo, Rusija naoružava Srbiju i pravi vojni debalans u regionu Zapadnog balkana na štetu BiH i drugih država. Tako je Srbija 2019. godine dobila ruske donacije borbenih aviona, tenkova i oklopnih vozila. Prošle godine Srbija je kupila, na Putinov prijedlog, sistem protivvazdušne odbrane Pantsir S-1.
Drugo, Rusija može kroz Vijeće sigurnosti UN-a blokirati produžetak misije EUFOR-a što bi, uz dosadašnje opstrukcije Vijeća za implementaciju mira, predstavljao najozbiljniji zaokret nagore. Rusija je recimo prvi put bila suzdržana prilikom glasanja u novembru prošle godine kada je mandat EUFOR-a produžen glasovima drugih članica.
Šta ako Rusija uloži veto u novembru ove godine?
Može se samo zamisliti kakvo bi to ohrabrenje izazvalo kod Milorada Dodika, koji je za govornicom Narodne skupštine RS-a nedavno rekao da su strane vojne snage nepotrebne u BiH.
U odsustvu makar i potkapacitirane misije EUFOR-a u BiH, kao i zajedničkih godišnjih vojnih vježbi “Brzi odgovor” sa pripadnicima Oružanih snaga BiH, Bosna i Hercegovina bi mogla završiti kao periferna zona u kojoj je mir ugrožen, a sigurnost deficitarna. Naravno da konačni ishod ne bi zavisio samo od Ruske Federacije, ali je svaki novonastali problem unutar BiH iz perspektive Moskve poželjan scenarij jer pokazuje veliku slabost euroatlanske zone odgovornosti.