Haška presuda Šešelju: Civilno stanovništvo u BiH nije bilo na meti masovnog istrebljenja i ubistava
Tako Šešelj nije kriv za ubistva, progone, prisilne deportacije, mučenja, pljačku javne i privatne imovine za šta ga je teretilo Tužilaštvo da je počinio na području šireg područja Sarajeva, Zvornika, Mostara, Nevesinja, Bijeljine i nekih drugih mjesta.
Vijeće je konstatovalo da je na području BiH postojao oružani sukob neprijateljskih strana, ali da civilno stanovništvo nije bilo na meti masovnog istrebljenja i ubistava. Također je zaključeno da Tužilaštvo nije podnijelo dovoljno dokaza da su se dogodila određena ubistva na području Sarajeva, Zvornika, te mučenja i okrutnog postupanja prema civilnom stanovništvu u Sarajevu i Nevesinju, a za koje je odgovoran Šešelj.
Vijeće također smatra da Tužilaštvo nije podnijelo dovoljno dokaza da su se dogodila ubistva u Zvorniku i na brdu Žuč kod Sarajeva.
Slanje dobrovoljaca ne ukazuje na zločinački cilj već može ukazivati na želju odbrane Srba, zaključilo je Vijeće. Također, Pretresno vijeće konstatovalo je da Šešelj nije bio nadređen dobrovoljcima na terenu, a samo njihovo slanje na ratišta nije bilo kriminalno. Ovim se ne žele umanjiti zločini koje su počinili dobrovoljci u kojima su dobrovoljci možda sudjelovali. Vijeće konstatuje samo da slanje tih dobrovoljaca ne ukazuje na to da je Šešelj znao za zločine ili ih je naređivao.
Vijeće je zaključilo da je projekat Velike Srbije bio politički a ne kriminalni cilj. Vijeće također smatra da Tužilaštvo nije dokazalo postojanje UZP-a. Vijeće smatra da treba odbaciti odgovornost Šešelja za progone, i prisilno premještanje civilnog stanovništva.
Konačna optužnica protiv Šešelja sastojala se od devet tačaka, od čega se u tri tačke teretio za zločine protiv čovječnosti (progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportacije i prisilno premještanje), i u šest tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja (ubistvo, mučenje i okrutno postupanje, bezobzirno razaranje i pljačka javne ili privatne imovine).
Kada je u pitanju BiH Šešelj je bio optužen za zločine na području Bosanskog Šamca, Zvornika, pet opština poznatih pod imenom "šire područje Sarajeva" (Ilijaš, Vogošća, Novo Sarajevo, Ilidža i Rajlovac), zatim Bijeljine, Mostara, Nevesinja i Brčkog.
Lider srbijanskih radikala prema optužnici predvodio je udruženi zločinački poduhvat s ciljem trajnog protjerivanja i uništenja nesrpskog stanovništva, a u BiH najveći broj ubistava paravojne jedinice pod kontrolom Šešelja počinile su u Zvorniku i to oko 340, u Sarajevu 56, Mostaru 106, te Nevesinju 53 ubijene osobe.
Od aprila do jula 1992. godine, stotine nesrpskih civila bilo je zarobljeno u Zvorniku i u njegovoj okolini, i to u fabrici obuće "Standard", u Ciglani na Ekonomiji, u Domu kulture u Drinjači i u Domu kulture u Čelopeku.
U periodu od 1. do 5. juna 1992, srpske snage su ubile više od 150 muškaraca, bosanskih muslimana, u Tehničkoj školi u Karakaju. Od 7. do 9. juna 1992, srpske snage su ubile više od 150 zatočenika u Gerinoj klanici. Od 1. do 26. juna 1992. godine srpske snage su ubile više od četrdeset zatočenih muškaraca nesrpske nacionalnosti u Domu kulture u Čelopeku.
Dobrovoljci Srpske radikalne stranke i u Mostaru su počinili brojne zločine. Dana 13. juna 1992. godine srpske snage uključujući dobrovoljce zvane Šešeljevci, zarobile su 88 civila nesrpske nacionalnosti iz naselja Zalik i sela Potoci, Kuti Livač, Vrapčići i drugih okolnih sela i prebacile ih na fudbalski stadion u selu Vrapčići, tamo ih zatvorile u svlačionicu i potom ubile. Tijela tih osoba pronađena su na deponiji u Uborku. Šešeljevci su također zarobili 18 civila nesrba iz Zalika i prebacile ih u gradsku mrtvačnicu u Sutini. Nakon toga su ubijeni u Sutini, u blizini gradske mrtvačnice, a potom bačeni u jednu jamu pored Neretve.
Strašni zločini počinjeni su i na području Nevesinja, gdje je lokalno muslimansko stanovništvo zatvarano u logore, mučeno i ubijano.
U junu 1992. godine Šešeljevci su u šumi na području Veleža zarobile 76 civila i odveli ih u osnovnu školu u selu Dnopolje u dolini Zijemlje. Muškarce su odvojili od žena i djece, a muškarci su ubijeni. Njihova tijela su pronađena na mestu zvanom Teleća Lastva. Žene i djeca su prebačeni u toplanu u Kilavcima i tamo zatočeni.
U jami na deponiji u Lipovači ubijene su 44 osobe, za što su također učestvovali Šešeljevci, istaklo je Tužilaštvo.
Ovom presudom Šešelj je slobodan čovjek.
