Haški osuđenik Dragomir Milošević traži da ostatak kazne provede u kući u Srbiji

Naveo je kako Milošević ima 77 godina i da je lošeg zdravlja koje se pogoršava.
"Prepoznajući da se prijevremeno oslobađanje realizuje nakon 2/3 odslužene kazne (što će biti 3. aprila 2024. godine kada će navršiti 82 godine), predočeno je da Miloševićeve godine, trenutna bolest i porodične poteškoće, uzete zajedno s nedavnom praksom uvjetnog puštanja, čini zamjenu kazne prikladnom i u interesu je pravde. Milošević moli da njegova kazna bude zamijenjena i da mu se omogući da ostatak kazne provede pod restriktivnim mjerama kao što su nadzor i elektronski nadzor, kako predsjednik smatra prikladnim", navodi se.

Istaknuto je kako Srbija nije određena kao zemlja koja može primiti zatvorenike na služenje kazne, ali da on to želi jer bi tako bio bliži supruzi i ne bio imao jezičke i kulturološke poteškoće, a medicinske ustanove bi mu bile na raspolaganju. Naglašeno je i kako je Srbiji odbijen status zemlje u kojoj haški osuđenici mogu služiti kaznu zatvora prema preporukama generalnog sekretara UN-a 1993. godine. Ali navode kako se politika srbijanske vlade promijenila od tada i da sarađuje sa MICT-om.
"Vlasti Srbije spremne su da pruže efektan elektronski nadzor kako bi osigurali da se Milošević pridržava striktno uvjeta koji su nametnuti kao i da ga uhapsi ako MICT povuče rješenje o oslobađanju", kaže advokat.
Navodi i to kako je Milošević prihvatio ozbiljnost svojih zločina i da ništa u ovoj aplikaciji ne treba shvatiti kao da ne prihvata svoju odgovornost. Opisao je zatvorski izvještaj u kojem piše da on prihvata svoja djela, otvoreno govori i tome, i ističe kako razumije ljudsku patnju koja su njegova djela izazvala. Naglašeno je i da je bio uzoran zatvorenik i da nema šansi da bi ponovio djela koja je radio i za koja je osuđen.
"On nema predrasuda prema nijednoj etničkoj ili religijskoj zajednici", kaže njegov advokat.
Piše i to kako je on proveo rat na teritoriji gdje je živjelo većinski srpsko stanovništvo pa navodi, vjerovali ili ne, općine Stari Grad, naselje Grbavica, općinu ilidža, Hadžiće, Vogošću i Pale. Naglašava kako su ova područja napadale muslimanske snage te da je teško ranjen u maju 1995. godine kada je izgubio oko. U zahtjevu se kaže kako Milošević ne može učestvovati u većini zatvorskih aktivnosti kao drugi zatvorenici, da ne priča estonski i da ima poteškoća s hodanjem.
Milošević je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata. On je osuđen po pet tačaka - za teroriziranje, ubistva i nečovječne akte počinjene tokom kampanje snajperisanja i granatiranja koja je rezultirala ranjavanjima i ubistvima velikog broja civila u opkoljenoj bosanskohercegovačkoj prijestolnici.
U zbirnoj presudi, Sudsko vijeće je ustanovilo da je pod komandom Dragomira Miloševića Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) vojske bosanskih Srba (VRS) držao u okruženju grad Sarajevo 15 mjeseci, što je okončano krajem sukoba u novembru 1995.
Sudsko vijeće istaknulo je napad na pijacu Markale od 28. augusta 1995. u kojem su ubijena 34 civila i ranjeno 78, kao jedan od najgnusnijih zločina. Također je ustanovilo je da je SRK granatirao pijacu Markale. Ono je odbacilo navode odbrane da je granatiranje pijace Markale izvela Armija Bosne i Hercegovine. Drugostepenom presudom ova tačka je ukinuta.
Dragomir Milošević predao se 3. decembra 2004. godine. Prva presuda donesena je 2007. godine, a drugostepena 2009. godine kada mu je kazna sa 33 godine smanjena na 29. godina.