Iako pomažu u liječenju odraslih i djece, terapijski psi u BiH ne mogu ući u škole i bolnice
Kako je rekla za Klix.ba, u BiH ne postoje škola, trening centar niti profesionalci koji se bave pripremom pasa za terapijske procese, ali ona nije odustala.
"Ovo što pokušavam su mali, ali pionirski koraci. Bitno je raditi sve profesionalno i u skladu s najboljim interesima djeteta i životinje. Da bi se tako radilo prvo moramo imati zakonsku regulativu koju u BiH nemamo, jer je psima, odnosno životinjama, zabranjen ulazak u prostore kao što su škola, vrtić, dnevni centar, bolnica itd. Pristup nije zabranjen samo psima koji pomažu slijepim osobama", kazala je Stančević.
Ističe kako u BiH nije definisano šta je to terapijski pas i šta je potrebno uraditi da neki pas to postane. Zbog toga se dešavaju razni problemi.
"Naprimjer, pokupite psa s ulice, udomite i volite. Vidite da se on fino ponaša s ljudima i djecom i odlučite da kažete da je on terapijski pas i da pomaže djeci. Niko vam ne može reći da griješite, a s druge strane debelo se griješi, jer i voditelj psa i sam pas moraju proći veoma zahtjevne procedure i ispoštovati kriterije da bi taj veoma složen posao pomoći pružili drugoj osobi", kazala je.
Njena Ziva je prvo podvrgnuta procjeni socijalizacije i stepena izgrađenosti kontakata s ljudima i djecom. Da bi prošla edukaciju, Sanja ju je morala osigurati u osiguravajućoj kući, a s obzirom na to da je to u našoj zemlji novina, samo jedna osiguravajuća kuća je pristala na to.
"Edukacija koju smo nas dvije prošle je R:E:A:D program za koji su nam svesrdno pomogle fantastične kolege iz Pule iz organizacije 'Indeficienter Pet therapy' pod čijom smo supervizijom i dalje. Veoma je bitno naglasiti da je terapija potpomognuta psima raznolika, postoje različite terapije, kao i nivoi uključenosti u sam rad sa čovjekom, odnosno psom. Od jednostavnih koje uključuju samo druženje i provođenje vremena s ljudima, što je najčešće u staračkim domovima i ostalim stacionarnim ustanovama, preko terapije potpomognute psima u razvoju kognitivnih, emocionalnih, socijalnih kapaciteta djeteta i osobe, do pasa pomagača u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, kao što su psi vodiči slijepih, osoba u invalidskim kolicima, spasioci i slično", rekla je Stančević.
Ziva je bila u posjeti Servis centru "Dajte nam šansu - Zvjezdica" u Banjoj Luci gdje "radi" s djecom s poteškoćama u razvoju i postala je vrlo bitan član. Roditelji i korisnici centra su je odlično prihvatili.
I u sarajevskom istoimenom servis centru redovno se provode radionice uz pomoć terapijskih pasa. Ovaj projekt se provodi duže od godinu dana kroz inicijativu Pawsitive. Radionice se izvode jednom sedmično u posebnoj prostoriji ili na otvorenom za korisnike čiji su roditelji/staratelji izrazili želju za ovakvim tipom aktivnosti.
"Djeca i osobe s poteškoćama u razvoju reaguju pozitivno na kontakt s psima. U zavisnosti od poteškoće kod djeteta/osobe drugačiji je i pristup. Korisnici imaju priliku hraniti, češljati, šetati pse i sprijateljiti se s njima. Shodno tome i rezultati su drugačiji: smanjuje se strah od pasa, kroz dodir se realizuje komunikacija, stvara se osjećaj pripadnosti, djeluje kao stimulacija (pri vježbama hodanja, trčanja...) itd. Poznato je da životinje pozitivno utječu na smanjenje nivoa stresa, što je vidljivo i na našim radionicama. U svijetu je dokazana pozitivna uloga terapijskih pasa i ostalih životinja u bolnicama, tako da bi sigurno bilo dobro uvesti takvu praksu i kod nas", kazali su nam iz sarajevskog Servis centra "Dajte nam šansu".
Historija terapijskih pasa datira iz 19. vijeka kada je Florence Nightingale, žena koju smatraju osnivačicom moderne njege bolesnika, primijetila da su mali kućni ljubimci pomogli u smanjenju anksioznosti kod djece i odraslih koji žive u psihijatrijskim ustanovama. U svojoj knjizi "Bilješke o njezi" pisala je o terapeutskom potencijalu životinja i navela da se pacijenti, kada su izloženi prisustvu životinja, brže oporavljaju. U 20. vijeku to je potvrdio Sigmund Freud, a ovi psi se počinju u svijetu koristiti u svim ustanovama od 1960-ih godina. Bosna i Hercegovina još čeka na ove blagodati.