Inkluzija kao jedan od prioriteta za ulazak u EU: Dokle je BiH sa uključivanjem i zaštitom ranjivih grupa
U Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom precizno piše šta pravo na inkluzivno obrazovanje obuhvata.
"Pravo na inkluzivno obrazovanje obuhvata transformaciju u kulturi, politici i praksi u svim formalnim i neformalnim obrazovnim okruženjima kako bismo se prilagodili različitim zahtjevima i identitetima pojedinih učenika, zajedno s opredjeljenjem za uklanjanjem prepreka koje ometaju tu mogućnost. To uključuje jačanje kapaciteta obrazovnog sistema kako bi se dosegnulo do svih učenika", definisano je.
Prema mišljenju Evropske komisije, 13. tačka na listi jeste upravo unaprijeđenje zaštite i inkluzije ranjivih grupa, posebno osoba sa invaliditetom, djece, LGBTIQ osoba, pripadnika romske zajednice, pritvorenika, migranata i tražilaca azila; kao i raseljenih lica i izbjeglica u cilju zatvaranja Aneksa 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Sama riječ inkluzija znači uključivanje svih unutar jedne grupe radi obnašanja nekih zajedničkih aktivnosti. Inkluzijom ujedno dolazi i do poštivanja ljudskih prava što također utječe na samopouzdanje svih ranjivih kategorija u društvu, a poboljšanje njihovog statusa predstavlja upravo ulaznicu BiH po okrilje EU.
Međutim, u teoriji sve to izgleda jednostavno. Onda - dokle smo kao zajednica, u praksi, sa poštivanjem prava ostalih i sa prihvatanjem onih koji su, po nečemu, drugačiji od nas.
Koliko kao društvo prihvatamo drugačije od sebe
Svoje viđenje i definisanje inkluzije, kao jedne od evropskih prioriteta, dao je Sacmir Seferović, dipl. profesor engleskog jezika i književnosti.
"Sama inkluzija je neophodna u svakoj sferi života. Ona nas uči kako da ravnopravno učestvujemo u svih društvenih oblastima. Multidisciplinaran pristup u sistemu podrazumijeva jednako uključenje svih podsistema što naznačava da sistem kao takav jedino može funkcionisati ako je sve apsolutno prihvaćeno i prilagođeno potrebama jednog društva. Upravo su glavne karakteristike inkluzije prihvaćanje i prilagođavanje pozitivnim promjenama", smatra Seferović.
Upravo, shodno tome, smatra kako je spremnost današnjeg društva da ispoštuje inkluziju minimalna, bilo da je posmatramo kroz prizmu sistema ili pojedinca.
"Spremnost današnjeg društva da ispoštuje inkluziju je minimalna, razlog tome je višestruke prirode. Ako posmatramo kroz prizmu cjelokupnog sistema onda dolazimo do političkih, kulturoloških, psihičkih. Ako posmatramo iz sfere pojedinca/ke (običnog građana/ke) u tom slučaju pojedinac ni nema mišljenje niti nekog prava da donosi odluke po pitanju same inkluzije", smatra Seferović.
Evropska unija je dom najravnopravnijih društava u svijetu te pruža najviše standarde radnih uslova i široku socijalnu zaštitu. Vodeći se Evropskim stupom socijalnih prava, koji su proglasili Evropski parlament, Vijeće Evropske unije i Evropska komisija 2017. godine, Evropska unija je u potpunosti posvećena inkluziji osoba sa invaliditetom, tako što reafirmiše njihovo pravo na podršku dohotku koji im omogućava dostojan život, usluge koje im omogućavaju da učestvuju na tržištu rada i u društvu te radno okruženje prilagođeno njihovim potrebama.
Tako, EU je dom za svakog pojedinca koji sa sobom donosi određene razlike i za one koji se svojom autentičnošću, ističu od drugih.
Koliko kao društvo želimo prihvatiti drugačije od sebe i da li smo spremni ispuniti taj uslov za ulazak u EU pitali smo Sacmira Seferovića, studenta iz Bijeljine.
Dokle je BiH sa statusom inkluzivnih osoba u društvu
Seferović smatra da bi na ovom polju bilo potrebno istinski poraditi i doprinijeti boljem položaju ranjivih marginalizovanih i ranjivih kategorija. Dodaje također kako BiH ne radi ništa kako bi se djelovanje na ovom polju unaprijedilo.
"Lično smatram da bi na tom polju bilo potrebno istinski poraditi i doprinijeti boljem položaju marginalizovanih i ranjivih kategorija ljudi, kao jedan od relevantnih ciljeva, već spomenute grupe, i samog uključivanja u društvo. Naime, lično smatram da, nažalost, Bosna i Hercegovina aposlutno ne radi ništa po pitanju uključivanja ranjivih i marginalizovanih grupa u društvo što bi trebalo izmijeniti i ići putem realizacije same inkluzije na državnom nivou", istakao je
Zaključak Evropske komisije je da BiH nije učinila gotovo nikakav napredak na zaštiti i uključivanju pomenutih grupa.
"BiH je također bez strategije i akcionog plana kada je u pitanju uključivanje članova romske zajednice", navodi se u dokumentu Evropske komisije.
Analize stanja iz 2017. godine, koje su proveli UNICEF i World Vision International, su dodatno potvrdile alarmantnu situaciju u kojoj se nalaze djeca sa poteškoćama u BiH, uz konstantne izazove.
Oba entiteta u BiH imaju usvojene Strategije za unapređenje prava i položaja osoba sa invaliditetom. Uprkos tome što je napravljen pomak, djeca sa poteškoćama i njihove porodice i dalje se suočavaju sa diskriminacijom, često su im uskraćena prava i još uvijek se suočavaju sa ograničenim pristupom osnovnim pravima i uslugama, uključujući neinkluzivno obrazovanje.
UNICEF implementira projekat koji uključuje više zemalja, a finansira ga EU, sa ciljem da se zaštite djeca od nasilja i da se poboljša socijalna inkluzija djece sa poteškoćama u Zapadnom Balkanu. U saradnji sa Evropskim forumom osoba sa invaliditetom (EDF), Informativnim centrom za osobe sa invaliditetom "Lotos" Tuzla, kao i organizacijama osoba sa invaliditetom i Asocijacijama roditelja, planirano je da se razvije Akcioni plan zagovaranja za prava djece sa poteškoćama na nivou BiH.
