Jutro kad su Karadžićevi ekstremisti Sarajlijama postavili barikade i otvorili oči
Povod je bio necivilizacijski, barbarski, šovinistički... Stavili su maske na glave, upalili autobuse, kamione, i trolejbuse i pravac raskrsnice - postaviti barikade građanima Sarajeva.
Prema detaljno ugovorenim uputama, radikali koji su se stavili u službu Srpske demokratske stranke radili su do dugo u noć kako bi se osiguralo da od sljedećeg jutra više niko ne može ući ni izaći iz Sarajeva.
Kad su ustale, Sarajlije su shvatile da će se zločinački govori Radovana Karadžića iz Skupštine pretvoriti u djelo. Bila je to samo generalna proba. Generalna proba rata.
Organizatori barikada
Karadžić tih dana nije bio u Sarajevu, bio je u Beogradu. Instrukcije o postavljanju barikada dao je šefu Kriznog štaba SDS-a Rajku Dukiću. Kad smo već kod Dukića, treba reći da je u pitanju čovjek, i danas političar, koji je decenijama poslije rata tvrdio da nikada nije bio šef Kriznog štaba SDS-a. Čak je izdao i knjigu u kojoj je priložio dokument sa sjednice Predsjedništva koja je održana u noći 2. marta i na kojoj su usvojeni zahtjevi SDS-a da se sklone barikade. Na dokumentu je ručno prepravljano i sad piše da je Dukić "predstavnik Kriznog štaba SDS-a". Prethodno je hemijskom prekriženo "predsjednik". Postoji i snimak na kojem Dukić u noći 2. marta čita zahtjeve SDS-a da se uklone barikade.
U telefonskom razgovoru 1. marta Karadžić je kazao Dukiću koji je boravio u hotelu Holiday Inn: "E, evo mi nešto razmatramo neka, vidi i ovo šta realno može da napravi, neka se nešto munjevito napravi. … Nek se, nek se digne i nek se pripremi. Večeras nek zatvore sve. … Nek zatvore sve izlaze… Neka to bude munjevito… ima da svi izlazimo tu…"
Narednog jutra, Dukić je informisao Karadžića da je sve proteklo po planu kazavši mu, između ostaog, "sve držimo", "ma, sve je blokirano", "komplet Sarajevo je pod blokadom".
Ratni komandir policije Novo Sarajevo Zlatko Miletić kaže nam da lica koja su stajala na barikadama, ali i ona koja su barikade organizovala i danas žive u Sarajevu.
"Zato o njihovim imenima ne želim govoriti. Nikad nisu procesuirani", rekao nam je.
"A, iza organizacije svega toga stajao je jedan desni ogranak SDS-a. Na osnovu čega to tvrdim? Moji policajci su učestvovali u Pofalićkoj bitki. Kad smo osvojili njihove objekte, prilikom pretresa smo našli dokumentaciju koja se odnosi na te događaje. Između ostalog, našli smo dokumente gdje su oni pravili spiskove naših ljudi za likvidaciju. Na jednom od tih spiskova ja sam imao čast da budem prvi. Našli smo u spiskovima i ko je zadužio koje oružje, ko je za šta bio zadužen... Zatekli smo mi tu obimnu dokumentaciju", kazao je Miletić.
Kad su se ekstremisti pojavili i zašto
Iako su barikade Sarajlije dočekale "tek" ujutru, Karadžićevi ekstremisti na Vilsonovom šetalištu pojavili su se već u noći 29. februara.
"Pokušali su da iskontrolišu da izborni materijal ne dođe u zgradu Paralmenta gdje je bilo centralno mjesto za brojanje glasova. To su radili u noći s 29. februara na 1. mart i sa 1. marta na 2. mart. Kad su se tek pojavili, 29. februara, sa sobom su nosili kratko vatreno oružje, bilo je i nekoliko pušaka, bejzbol palica, letvi raznih itd. Već tu noć su vršili povremenu kontrolu saobraćaja. Zaustavljali su vozače", prisjeća se Miletić.
Kad nisu uspjeli zaustaviti glasačke listiće da dođu u Parlament, uslijedila je noć s 1. na 2. mart i plan B.
"Kontejnerima i na druge načine su zapriječili ulice. Mi smo morali paziti da ne počnemo sukob prvi. Pokušavai smo to riješiti 'policijskim mjerama', ali nismo uspjeli. Ta lica su se okupljala u sve većem broju i bilo je to sve teže riješiti nekim policijskim mjerama. A, da bismo poduzeli neke vojno-policijsko mjere nismo imali odobrenje, a nismo sebi ni smjeli dopustiti konflikt takve vrste", priča Miletić.
Nezamislive scene na raskrsnicama u Sarajevu
Na internetu se danas može ponaći poneki snimak nastao tog jutra. Tako na jednom novinari TVSA3 programa obilaze barikade. Dolaze prvo na Mojmilo gdje im put sječe parkirani autobus na raskrsnici koja vodi prema današnjem SOS selu. Prelaze preko trotoara i dolaze do prve barikade na kojoj stoje dva naoružana lica koja nisu željela govoriti. Na snimku se vidi kako se na toj barikadi zaustavljaju automobili i pretresaju. S tog mjesta idu prema Kovačićima. Tamo barikadi ne mogu prići. Oko 100 metara od mjesta gdje je barikada naišli su na nekoliko ljudi koji ne smiju maći ni metar dalje. Jedan od njih je kazao kako je prije toga pokušao proći jer mora na posao, ali da su ga vratili i da im nije mogao prići nego samo na 30 metara udaljenosti. Jedan je upitan jesu li mu to kolege i prijatelji na barikadama a odgovorio je da ne zna jer su lica pod maskama. Ista osoba je rekla da je vidjela kako se osobama na barikadama "maloprije" donosi hrana.
Novinari su se pokušali primaći, ali uspjeli su napraviti svega 10-ak koraka kad se čula galama s barikada da se vrate nazad. "Ne traži belaja", "Ubit će te bez problema", "Cijelu noć se puca ovdje ba, skloni se", čuje se kako građani iz pozadine savjetuju novinara koji ih je poslušao i vratio se.
Osobe koje su stajale na barikadama
Većina osoba koje su stajale na barikadama tog jutra nosile su maske. Ipak, bilo ih je nekoliko koji ih nisu imali. Miletić nam priča da ih je dosta identifikovano.
"Mi smo njih znali. Većinom su nosili maske na licima, ali bilo ih je koji su bili bez toga. Identifikovali smo ih. Bila su to uglavnom lica koja su bila sklona izvršenjima krivičnih djela. To su uglavnom bili lokalni stanovnici koji su živjeli u području tih mjesnih zajednica. Nisu oni tu dovodili ljude sa strana, već su iskorištavali te koji su već bili tu i koji su se ponašali ekstremno".
Kako kaže, "neko" je mjesec, dva ili tri prije barikada vršio selekciju tih ljudi.
"Vršio je selekciju kome će od njih dati oružje, kome neće. Bili su jako dobro organizovani. Bilo je tu najmanje sedam ili osam ljudi unutar Policijske uprave koji su učestvovali u organizaciji toga. Nažalost, naši ljudi su se previše nadali da do toga neće doći", prisjeća se Miletić.
Upitali smo ga da nam otkrije svoj subjektivni osjećaj o tome da li su Sarajlije tog jutra shvatile da će se rat zaista desiti.
"To je prvi ozbiljan incident tih razmjera koji je naslućivao da će doći do oružanog sukoba. To je bilo očigledno i po ponašanju tih ljudi na barikadama. Bilo je i prije tih incidenata, ekcesa koji su to mogli naslućivati, ali kad su se ove barikade desile, bilo je definitivno jasno da ćemo biti u ozbiljnom problemu", kaže Miletić.
Osobe su stajale na barikadama još nekoliko dana, ali u manjem broju, sve dok jednog jutra nisu potpuno nestale. Miletić nam kaže da im je neko rekao da se sklone u svoje "lokalne ćelije" i da čekaju trenutak kad će krenuti "zvanični rat".
Kako smo iznad naveli, Predsjedništvo BiH je pristalo na sve uslove SDS-a iste noći kako bi se barikade uklonile. Istu noć dobar dio Sarajlija je izašao na ulice kako bi sami pokušali ukloniti barikade. S barikada su odgovorili vatrom.
Karadžić i Izetbegović u emisiji Yutel
Samo dva dana nakon barikada, u gradu je ponovo počelo haotično stanje. Tu noć, u kasnim satima, Karadžić je telefonskom vezom govorio za emisiju Yutel kazavši kako su "muslimani napali srpska naselja u Sarajevu". Rekao je da su Srbi iz Sarajeva zvali Srbe iz okolice da im pomognu, a da su oni došli s Pala i Sokoca do Višegradske kapije.
"Zvali su nas i pitali šta da rade, a mi smo im rekli da ne idu naprijed i da budu na položajima. Ako neko zapuca na njih, neka ne uzvraćaju vatru četiri sata, da se vidi ko je počeo sukob", kazao je Karadžić u toku emisije.
U emisiju se potom javio i Izetbegović koji je rekao da muslimani nikoga nisu napali i neće napasti u Sarajevu i da "Srbi mogu mirno spavati" te da Karadžić treba reći Srbima koji su došli sa Pala i Sokoca do Višegradske kapije da se vrate svojim kućama.
Na kraju emisije Izetbegović i Karadžić su se dogovorili da se odmah nađu kod generala Kukanjca (tadašnji general JNA).
Smrtni slučajevi
Tog 2. marta na barikadama su zabilježeni smrtni slučajevi. Prvi je poginuo Strajo Pandurović koji je postavljao barikadu koja sječe put s Pofalića prema Grbavici. Prema istrazi koju je proveo MUP, usmrtio ga je kolega koji je bio s njim na barikadi uslijed nesmotrenog rukovanja vatrenim oružjem.
Istog dana na Kobiljoj Glavi, u blizini svoje kuće, ubijen je 18-godišnji Kenan Demirović. Kasnije je, u toku čuvanja objekta na Vidikovcu na Trebeviću, ubijen Ramo Biber. To su prve žrtve rata u Sarajevu.
O razlozima zašto se Bošnjaci nisu bolje spremili za martovske barikade Miletić kaže.
"Mi smo još u desetom mjesecu 1991. godine imali jednu akciju u kojoj smo od lica srpske nacionalnosti oduzeli veliku količinu oružja. Kasnije je sudija, koji je bio Srbin, naredio da im se oružje vrati. Tad već se moglo zaključiti da ćemo se mi naći u jednom ozbiljnom okruženju. Nažalost, to vrijeme koje smo mi imali od desetog mjeseca 1991. pa do četvrtog mjeseca 1992. mi smo slabo iskoristili. Da jesmo, otpor bi bio još organizovaniji i sve što nam se desilo, ne bi trajalo toliko dugo. Donosioci odluka su nas u medijima ubjeđivali da neće biti rata, da se ne trebamo plašiti... S druge strane, paravojne jeinice su ozbiljno radili - djelili su oružje, pravili rovove...", prisjetio se Miletić.
Još malo nam je opisao organizaciju paravojnih jedinica od desetog mjeseca 1991.
"Oni su to radili u kontinutitetu od desetog mjeseca, s obzirom na to da su politički kontrolisali niz institucija za provođenje zakona i znali su ako ih neko 'provali' da neće biti posljedica", kaže Miletić dodavši da su se paravojne jedinice formirale pomognute od strane JNA koja im je dijelila oružje, opremu, uniformu, teško naoružanje...
"Taj proces je prije početka agresije trajao nekoliko mjeseci. Nažalost, mi smo se pravili slijepi da to ne vidimo. Posljedica toga je ogroman broj poginulih i u Sarajevu i u cijeloj BiH", zaključio je Miletić.
