Kako su dnevni listovi iz Sarajeva 1995. vidjeli Dejtonski sporazum: Mir dobija šansu
Sadržaj Oslobođenja i Dnevnog avaza je danima bio posvećen onome što je prethodilo i onome što je uslijedilo nakon Dejtonskog sporazuma. Naslovnicama je dominirao tok neizvjesnih pregovora u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu.
Pojedincima je prije potpisivanja sporazuma bilo jasno da će mir značiti legalizaciju ratnih osvajanja. Razumljivo, mnogima je to bilo neprihvatljivo, a prije svega onima koji su imali najveći broj žrtava. Dan prije postizanja sporazuma Oslobođenje je u tekstu "Ne možemo prodati žrtve" izvijestilo o nezadovoljstvu građana.
"Narod bosanske Posavine neće dozvoliti njenu podjelu koridorom. Bila bi to direktna negacija suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine, legalizacije genocida i agresije na nezavisnu državu, zaključak je memoranduma o odbrani bosanske Posavine, koji je juče na protestnom mitingu za Posavinu i Sarajevo donijelo nekoliko stotina Posavaca i Sarajlija", navedeno je u izvještaju.
Malo je ko vjerovao da će u američkom mjestu namijenjenom za rat biti dogovoren mir. U tekstu Dnevnog avaza "Razlaz na pola puta" se nagovijestila mogućnost djelomičnog mira.
"Na mirovnim pregovorima u Ohiou moguće je da se postigne samo djelomičan mirovni sporazum, saznaje BH-PRESS od izvora bliskih evropskoj kontaktnoj skupini", ukazano je.
Ipak, 21. novembra 1995. je značio "Kraj rata" odnosno da "Mir dobija šansu" u Bosni i Hercegovini. Oba lista su na naslovnicama istakla ono što je bio cilj probosanske politike, a to je očuvanje cjelovite Bosne i Hercegovine i da Sarajevo ostane nepodijeljen grad.
Iz obraćanja američkog predsjednika Billa Clinton po postizanju sporazuma Oslobođenje je izdvojilo njegovu jasnu poruku: "Bosna - jedinstvena država". Nakon potpisivanja sporazuma 14. decembra 1995. u Parizu Dnevni avaz je istakao Clintonov poziv: "Ostaviti mržnju i odustati od osvete".
Da je malo falilo da pregovori propadnu posvjedočio je Ivo Komšić, član bosanskohercegovačke delegacije.
"Na pitanju povlačenja demarkacionih linija pregovori su u jednom trenutku bili propali. Mi smo bili spakovani da se vratimo, a nismo se vratili radi toga što smo već bili ušli u noć, pa smo mislili da je bolje da prenoćimo i sutradan putujemo. Upravo to jutro kada smo trebali krenuti, došlo je do već poznatog rješenja", kazao je Komšić za Dnevni avaz.
Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma novinskim natpisima je građanima dato na znanje - cjelovita država s unutrašnjim podjelama imat će neizvjesnu budućnost. Ibrahim Prohić je u kolumni "Država ili protektorat" za Oslobođenje naglasio da će njena budućnost ovisiti i o drugima.
"Prema onima koji su skrojili mir Bosna je ovisna, ali ne smije biti receptivna i pasivna", napisao je Prohić.
Velika medijska pažnja je bila posvećena i dolasku mnogobrojnih stranih vojnih snaga predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama. Ako se pitalo Bogića Bogićevića, člana Predsjedništva socijalističke Jugoslavije, sve se ovo moglo izbjeći jer se mogao izbjeći rat.
"Da je bilo malo više dobre volje, rat se mogao izbjeći. Nazivali su me izdajnikom, ali se nisam kolebao", poručio je u intervjuu za Oslobođenje nakon postizanja sporazuma već izgledno novi gradonačelnik Sarajeva.
"Priredimo svijetu čudo mira" - pisalo je Oslobođenje prije 25 godina kada je postignut dogovor u Daytonu. Nakon tri decenije je krajnje vrijeme da bosanskohercegovački političari građanima prirede život kojim će biti zadovoljni u miru.
Zahvaljujemo se Historijskom arhivu u Sarajevu koji nam je ustupio građu dva navedena dnevna lista.
Prepoznajete li koje sarajevsko naselje je na fotografiji snimljenoj davne 1954. godine?
