Sud Bosne i Hercegovine je Kosa pravosnažno osudio na 35 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u BiH.
Na svjedočenje u Haag prebačen je iz zatvora u BiH, gdje služi kaznu. Prema optužnici protiv Karadžića i ranijim presudama Suda u Haagu, na Branjevu je 16. jula 1995. strijeljano oko 1.000 muslimanskih muškaraca iz Srebrenice.
Karadžić, koji je bio vrhovni komandant VRS-a, optužen je za genocid nad oko 7.000 Muslimana, podsjeća Birn Justice Report.
Kos je tvrdio da su on i još sedmorica pripadnika 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a strijeljali Muslimane iz sedam autobusa i da ih nije moglo biti više od 350, a ne 1.200 kako je posvjedočio Dražen Erdemović, koji je 1996. prvi priznao učešće u ovom zločinu i koji je pred Haškim tribunalom osuđen na pet godina zatvora.
Prvu grupu od 25 zarobljenika Kos i drugi strijeljali su iz puškomitraljeza, ali je bilo mnogo ranjenih.
"Trojici ili četvorici utroba je virila... Kukaju, mole... Ja sam im pucao u glavu, da im prekratim muke... Rekao sam: ‘Ljudi, ovako ne može više...’ Onda smo izvodili po deset zarobljenika", opisao je Kos, dodavši da je egzekucija nastavljena iz automatskih pušaka.
On je dodao da je poslije petog ili šestog autobusa neko kazao da moraju brže da strijeljaju.
"Nije im odgovaralo to što smo strijeljali polako, sa dva-tri metka u potiljak", rekao je Kos.
Svjedok je izjavio da su on i drugi pripadnici Odreda kazali da ne mogu brže zato što su gladni i žedni, i da su zatim otišli sa stratišta.
Strijeljanje su, po Kosovom iskazu, nastavili vojnici VRS-a iz Bratunca, koji su zarobljene Muslimane poznavali i maltretirali ih.
U sažetku Kosove izjave, koju je pročitao u sudnici, Karadžić je naznačio da pripadnici 10. diverzantskog odreda nisu imali genocidnu namjeru da Muslimane unište kao etničku grupu, zato što je i među njima bilo nesrba, aludirajući da je Kos po nacionalnosti Slovenac, a Erdemović Hrvat.
Kos je također naveo da je naređenje za strijeljanje muslimanskih zarobljenika na Branjevu dao potpukovnik Vujadin Popović, glavni sigurnosni oficir Drinskog korpusa VRS-a.
Popović je, po njegovoj izjavi, rekao da su zarobljenici, koji su dovođeni iz obližnjeg sela Pilica, ratni zločinci i da moraju biti pogubljeni.
U sudnici je Kos, međutim, kazao da nije znao ko je taj oficir, koji je bio visok, “ne baš sijed, bijele puti” i star između 40 i 45 godina, ali da je sa suđenja Popoviću u Haagu saznao da je on bio na Branjevu. Svjedokov opis ne odgovara izgledu Popovića, koji je crnokos.
Tribunal je Popovića 2010. nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, ali nije izričito utvrdio da je on bio u Branjevu.
Na farmu Branjevo, Kos i drugi pripadnici 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a došli su po naređenju drugog oficira VRS-a, koga je u pisanoj izjavi identifikovao kao Ljubišu Bearu, načelnika sektora za bezbjednost Štaba. U sudnici, međutim, Kos nije ponovio da je to bio pukovnik Beara.
Bearu je sud u Haagu takođe osudio na doživotni zatvor zbog srebreničkog genocida.
Tužilac Christopher Mitchell je u unakrsnom ispitivanju, dokazujući da je žrtava na Branjevu bilo više, Kosu predočio njegove ranije izjave u kojima je rekao da je strijeljao Muslimane iz deset autobusa, i da su zatim autobusi “sve brže dolazili”.
Kos je odgovorio da o tome nije razmišljao u kritično vrijeme, ali da je poslije hapšenja shvatio da nije moglo biti više od osam autobusa.
Kazao je i da ne zna koliko je autobusa bilo, ali da jesu sve brže dolazili.
Svjedok je opisao i da je tokom strijeljanja došlo do svađe između počinilaca i da je Erdemović rekao vođi grupe Brani Gojkoviću da to ne može da radi.
Kos je izjavio da je on prišao Erdemoviću i kazao mu: “Hoćeš li da i mi završimo s njima, vidiš šta se događa.”
Tužilac Mitchell će unakrsno ispitivanje Kosa okončati 1. augusta.
Nataša Bekvalac nakon smrti Miodraga Kostića podijelila pjesmu koju mu je posvetila: Njena velika ljubav
