Kukić: Izetbegović je kao Čović i Dodik, a Bh. blok ima historijsku odgovornost

"Na stotinu su me puta, posljednjih pet-šest godina, pitali zar sam još uvijek tamo gdje jesam? I zar me, zbog poruka koje se u medijima, 'domoljubnim' portalima prije svega, može iščitavati, nije strah – posebno zbog iskustva koje sam doživio 2014. godine. Iskreno, nikada tom tipu prijetnji 'domoljuba' nisam pridavao bogzna kakvu pažnju. Uvijek sam, naprotiv, smatrao kako su one imanentne kukavicama koje se neukusnim porukama i pod pseudonimima pokušavaju dokazivati kao nacionalni bosovi", pita se i odgovara na početku Kukić.

Nastavlja i kaže kako, međutim, iskustvo banjalučkog kulturologa Srđana Šušnjice upozorava. Priznaje da o neugodnostima koje je ovaj intelektualni opozicionar doživljavao nema iscrpnijih informacija, ali zna da je, kako bi zaštitio porodicu i sebe sama, bio prisiljen napustiti grad u kojem je živio i nestati u nepoznatom pravcu – ali i na neodređeno vrijeme.

"U medijima pročitah kako su ga na to prisilila upozorenja da bi mogao doživjeti sudbinu vlastitog oca iz 1992. godine – koji je, prisjetimo se, zbog neslaganja s tadašnjom velikosrpskom ideologijom, fizički eliminiran. Ubijen. A Srđan je, očito, shvatio da između režima koji je personificirao Karadžić i ovog Dodikova i nema specijalne razlike. I stoga je, kako bi izbjegao scenarij koji je u smrt odveo mu oca, odlučio privremeno nestati. Naravno da vladavina straha ostavlja tragove. U RS-u je, primjerice, bukvalno pobrisana opozicija Dodiku. Svi su, drugim riječima, pristali biti pod srpskim šinjelom koji je skrojio Mile. Opozicija je, s druge strane, eliminirana i u dijelovima Federacije koje pod šapom drži Čović. Jedno vrijeme je, istina, postojao dojam da ona još uvijek postoji. Onog časa, pak, kada je, potpisujući 'domoljubni' sporazum, pred liderom HDZ-a ušima klepnuo i prvi čovjek 'Devedesetke', postalo je jasno da je s lica zemlje zbrisana čak i virtualna opozicija", smatra Slavo Kukić i nastavlja:

"Špranca Dodika i Čovića, kako stvari stoje, učinila se bogomdanom i političkom baji kod Bošnjaka u uništavanju opozicije na dijelovima Federacije koje bi, po logici etničkoga ekskluzivizma, pod šapom trebao držati on. I to je razlog da je činio sve kako bi stranke bosanskohercegovačkog bloka priveo pod vlastitu komandu – u paketu ili barem neke od njih. Ali kako? Pričom o ugroženosti države i patriotskom frontu otpora. Ali i, kako bi sve djelovalo još alarmantnije, upiranjem prstom u 'kvislinge' koji mu remete planove. A koji su, koje li slučajnosti, svi odreda Srbi – Peđa Kojović, Saša Magazinović i Žarko Papić. I koji su, razumije se, 'eksponenti' novih Vučićevih velikosrpskih ambicija s ovu stranu Drine. Na svu sreću, članice Bh. bloka nisu, barem zasad, nasjele na "patriotsko" zastrašivanje. Naprotiv, babinu su sinu uzvratili kako je i zaslužio – da je za ugroženost BiH, glasajući za kandidate HDZ-a i SNSD-a u Domu naroda federalnog i državnog parlamenta, odgovoran sam on. I da spašavanje zemlje znači podjednako otpor prema njemu kao i prema Dodiku i Čoviću", piše u tekstu Kukić.

Naglašava da je što se, pak, Bosanskohercegovačkog bloka tiče, poznato da je od lokalnih izbora 2016. godine lobirao za formiranje fronta svegrađanskog otpora etnonacionalistima. I za zajednički nastup na parlamentarnim izborima svega što naspram etnomatrica o zbijanju nacionalnih redova zagovara pravo čovjeka na život i na društvo građanskih i ljudskih prava i sloboda.

"U vlastitom naumu, priznajem, nisam uspio. Naprotiv, budućnosti običnog čovjeka pretpostavljeni su parcijalni stranački interesi. A to je, više sam nego siguran, uzrokovalo razočarenje vrlo značajnog dijela liberalnog biračkog tijela i odluku da, umjesto da konačno iziđe na izbore i participira u društvenim promjenama, i ovaj put ostane kod kuće. To, međutim, ne znači da je uništena svaka nada u mogućnost društvenih promjena u budućnosti. Poslijeizborna odluka lidera triju partija građanske provenijencije na zajedničko nastupanje bi mogla biti sjeme fronta svegrađanskog otpora koji, kako već rekoh, godinama i sam prizivam. I utoliko bi bosanskohercegovački blok, bude li pameti, mogao biti svjetlo na kraju tunela u kojem desetljećima svi zajedno bauljamo. Stoga i ovu priliku koristim za poziv liderima Socijaldemokratske partije, Demokratske fronte i Naše stranke na razum. Jer, na njima je historijska odgovornost za budućnost BiH. Zbog te odgovornosti moraju zakopati sjekire koje s vremena na vrijeme iz naftalina vade njihovi kantonalni i općinski bogovi. Umjesto toga, umjesto posezanja za sjekirama kako bi se međusobno istrebljivali, i zanemarujući razlike koje postoje, njihova zajednička odgovornosti je upirati u ista kola. Zbog budućnosti zajedničke nam domovine – i svih nas u njoj", zaključuje na kraju svog teksta za Savjet socijaldemokratskog pokreta BiH, njihov član i profesor socioloških nauka Slavo Kukić.