Hercegovački pokušaj "damnatio memoriae" ili kako se nisu oprostili od akademika Slave Kukića
Jednostavan uvid pokazuje da se od Slave Kukića nisu zvanično oprostili ni Vlada HNK-a na čelu sa premijerkom Marijom Buhač (HDZ), ni predsjedavajući Skupštine HNK Džafer Alić (SDA), ali niti načelnik Općine Posušje u kojoj je Kukić rođen i sahranjen, Ante Begić (HDZ).
Ono što je još poraznije jeste da se od Kukića nije oprostilo ni njegovo Sveučilište u Mostaru, ni Ekonomski fakultet na kojem je Kukić bio zaposlen kao profesor.
Ovakav odnos je teško protumačiti osim kao još jednu poruku o tome koliko je Slavo Kukić smetao politikama koje vode glavnu riječ u dobrom dijelu Hercegovine. Kukićeva nepokolebljiva podrška i vjera u Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku državu, građana sa jednakim pravima i hrabro suprostavljanje huškačkim retorikama je učinilo da tokom života bude ostrakizovan, a nakon smrti očito i da se pokuša zaboraviti na njegov lik i djelo.
O tome kako su se različite vlasti u dijelu Bosne i Hercegovine odnosile prema Slavi Kukiću govori i događaj iz 2014. godine kada je nepoznata osoba upala u njegov kabinet i bejzbol palicom mu nanijela teške povrede.
Kukić je rekao da je najvjerovatnije napadnut zbog izjava koje je dao za FTV nakon dočeka osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću u Busovači kojem su prisustvovali čelnici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.
Dakle, samo dan prije napada, Kukić je dao izjavu da se "normalan narod ne smije ponositi osobama kao što je Dario Kordić, jer su to osuđeni ratni zločinci", kao ni da oni "koji u ime naroda nastupaju" ne bi trebali učestvovati u dočeku Darija Kordića.
Napad na sebe Kukić je tada kratko opisao kako se radi o "čistom fašizmu u Mostaru".
Istini za volju, možda je i ispravnije da se od Kukića nisu oprostili predstavnici onih politika kojima su osuđeni ratni zločinci poput Darija Kordića heroji. Sigurno, ako jednom shvate poruke Kukića, onda će se i stidjeti svojih postupaka.
Kukić je za života bio brana svim oblicima fašizma i nacionalizma koje je identifikovao opasnim po društveno tkivo Bosne i Hercegovine. Zbog toga nije bio omiljen među političkim elitama koje upravo vode takvu politiku.
U stilu antičkog doba, pojedinim političkim opcijama bi očito najdraže bilo da izvrše potpuno "damnatio memoriae" tj, brisanje iz sjećanja na Slavu Kukića jer se vjerovatno nadaju da će na taj način izbrisati i sjećanje za one politike koje je on zastupao i probleme koje je ukazivao. Ipak, na sreću iako bi željeli moderni političari nemaju takve moći, pa je sigurno da će ideje Slave Kukića živjeti još dugo, dok će mandati onih koji su zaboravili njega biti jako brzo zaboravljeni.
