Lagumdžija za Klix.ba o tome "za koga radi", Izetbegovićima, greškama ljevice i izborima

Prirodno, u atmosferi straha u koju je opozicija upala kao u hendek, samozvane nacionalne vođe i njihove stranke su jedini koji nemaju razloga za strah. Nakon masovnog prihvatanja pogrešne "strategije straha, sukoba i podjela" građanska opozicija biračima, umjesto u odbrambenom ratu i obnovi dokazanih ljudi, često nudi svoje vodeće likove koji su više "lažni manekeni fine gradske raje koja neuspješno krije mentalitet skorojevića iz svoje kasabe" nego ljudi sa ozbiljnim djelom izvan budžetskog parazitiranja.

Ima li neko po vama prednost na predstojećim izborima?

Na bazi rezultata i stanja u kojem se nalazimo, potpuno nerezonski i apsolutno nezasluženo, vladajuće stranke su u prednosti. Mada mislim da još uvijek ima šansi da se nešto uradi, da se eventualno okrupne i udruže bliski budući partneri, da se birači pozovu i organizuju da glasaju za najbolje ljude koji se mogu naći na listama. Opozicija se ne bi smjela uzajamno napadati, već naprotiv. Zašto ne pozvati birače, da ako im eventualno ne odgovaraju liste vaše stranke, da ne idete ka vladajućim strankama, već da se opredijelite za nekoga drugog ko im je alternativa. Drugim riječima, "ne moraš za mene, ali nemoj za one koji nas sada vode".

Ako, npr. neko neće da glasa za "moju stranku", zato što je nosilac liste student bez dokazanog djela, ne treba dati glas za liste vladajućih stranaka, jer mimo njih je tu i lista čiji je nosilac realizirani svjetski kardiohirurg.

Ako, npr. neko ima primjedbi na "moju stranku" zato što je nosilac liste "višedecenijski budžetlija" koji je odbio da kao sarajevski parlamentarac da jedan mjesečni paušal za djecu Srebrenice, to nije razlog da glasaš za liste vladajućih stranaka. Možeš mimo njih izabrati čovjeka rođenog u Srebrenici, koji je kao specijalac branio Sarajevo, grad u kojem sam ja i rođen i ranjen. Ako ti se nešto ili neko ne dopada u "tvojoj partiji" na nekoj od lista, to nije razlog da daš svoj glas za nastavak vlasti koju danas imamo. Naprotiv. Alternative ima.

Dakle ne glasajmo za dokazane "paušalce bez djela izvan politike", već za dokazane ljude koji su svojim djelom izvan poilitike dokazali da u politici neće biti beskrupulozni predatori kojima je politika prilika da budu neko i nešto jer su bez nje niko i ništa – bili, ostali i ostaće.

Kako gledate na stanje ljevice u BiH?

Vladajuće stranke od rata do danas nisu bile sa manje rezultata i ugleda u narodu te sa više unutrašnjih svađa i slabosti. Zaslužile su i zrele su za najveći poraz u novijoj historiji. Ali to se ne može desiti samo od sebe. Uslov za to je da alternativa, građanska grupacija i ljevica među njima, pokažu da im se mogu suprotstaviti zajedno.

Na našoj političkoj sceni ne postoji veća razlika između snage ideje ljevice i veličine običnih ljudi koji u to vjeruju, sa jedne strane, i zanemarljive kvalitete rukovodstava koja je danas vode, sa druge strane. Volio bih da me izbornom pobjedom demantuju ljudi koji su danas najeksponiraniji čelnici ljevice. Još uvijek imaju mogućnost da me demantuju sa konkretnim potezom i rezultatom iza toga. To bi me učinilo sretnim ništa manje nego njih same.

Je li ljevica i općenito građanske stranke spremno ulaze u izbore, šta su mogli ili trebali drugačije uraditi?

Najkomotnije bi bilo da kažem: Da spremni su i sve su do sada odlično uradili pa će zato pobijediti. Ali to sigurno ne bi dovelo do boljeg rezultata. Zato umjesto odgovora baziranog na našoj "nacionalnoj disciplini zvanoj naknadna pamet" i objašnjavanja šta je trebalo, odgovorit ću vam sa šta se još može učiniti u ovih nekoliko dana.

Ovo je svojevrstan test spremnosti lidera današnje ljevice da pokažu historijsku odgovornost i dignu se iznad svojih sadašnjih vizura. Tada ćemo ih ovjenčati slavom i zaboraviti trogodičnju trakavicu o obećanom ujedinjenju ljevice za ove izbore. To mogu napraviti sada i izvesti svojevrsni "blic krig".

Pođimo od SDP, DF i GS, mada ne vidim razloga zašto im se ne bi pridružili i NS kao i neke od novih stranaka, blokova i listi koje nemaju kandidata za Predsjedništvo BiH.

Jasno je da SDP, DF i GS zajedno mogu računati na cifru od oko 220 hiljada glasova, a da će njihova oba kandidata zajedno dobiti još oko 50 hiljada glasova. Pobjednici za bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva će zajedno imati bar 100 hiljada glasova više od Komšića i Bećirovića koji će tako obojici završiti na besmislenom drugom i trećem mjestu u svojoj utrci. U tom slučaju neizvjesnosti će se svesti na to da li će Radončić ili Džaferović i Ivanić ili Dodik praviti društvo Čoviću u novom Predsjedništvu.

Prijedlog za uspjeh je jednostavan. Kao "Kolumbovo jaje". Ako je cilj objedinjena i pobjednička ljevica kao osovina novih koalicionih vlasti sa svojim članom Predsjedništva – sutra se to može učiniti.

Lideri SDP, DF i GS sa njihova dva kandidata izlaze javno sa dogovorom o kojem su svi godinama pričali i obećavali. Jedan od dva kandidata poziva birače da svi glasamo samo za jednog od njih dvojice. Drugi , koji odustaje od utrke, je lider ujedinjene stranke, socijaldemokratskog pokreta. Pozivaju se svi građani da glasaju za koju god listu od ove dvije (tri) stranke glasaju jer time glasaju za novu ujedinjenu ljevicu. Aktuelni predsjednici ove tri stranke, više neće voditi "male" stranke već će to onda biti čelni ljudi nove vladajuće koalicije koja nudi zemlji novu nadu.

Ako se Komšić i Bećirović sa preostala dva lidera stranaka ne mogu dogovoriti ili nisu načisto ko bi bio potrebniji kao lider ujedinjene ljevice, a ko šef države onda neka predsjedničkog zajedničkog kandidata izvuku iz šešira ili neka svi zajedno i pojedinačno idu gdje im je mjesto.

Siguran sam da bi takvim pristupom ovaj "projekat" okupio bar 100 hiljada glasova više nego što će ove dvije (tri) stanke dobiti zajedno na postojeći način. Predsjednički kandidat bi imao legitimitet od preko 300 glasova. Izvjesna alternativa ovakvom pobjedničkom rasplet u fotofinišu je izvjena i mračna: Niko od građanskih kandidata neće ući u Predsjedništvo, dok će SDA, HDZ i SBB birati da li i koga od njih hoće da uzme u staru novu "zakrpljenu" koaliciju.

Da li postoji mogućnost krize poslije izbora kada je u pitanju formiranje vlasti?

Sa prijedlogom koji sam vam upravo izložio, zajedničkog kandidata ujedinjene ljevice, imamo šansu za ublažavanje krize koja predstoji i stvaranje uslova za novi početak. Ključno pitanje je da li će HDZ imati apsolutnu kontrolu Doma naroda odnosno da li se ljevica obezbjedila da ima kontrolu u Domu naroda kroz Klub Srba i dovoljan broj zastupnika u Klubu Hrvata. Nadam se da lideri i uža rukovodstva se o ovom pitanju brinuli makar dijelom vremena koje su posvetili svom ličnom pozicioniranju na kandidatskim listama. Ako jesu, čemu se nadam, onda nemamo razloga za brigu. U protivnom Čović i Dodik će i bez ulaska u Predsjedništvo biti "četvorogodišnji vlasnici naših sudbina".

Šta nam možete reći o Vašem nedavnom boravku u New Yorku i susretima, pa tako i onom sa Bakirom Izetbegovićem, koje ste tamo imali, obzirom da je to bio povod za različite komentare i pitanja?

Ko želi mogao je vidjeti na mojoj Facebook stranici da otkako sam se povukao sa domaće političke scene provodim više vremena u inostranstvu, na međunarodnim konferencijama i univerzitetima, nego dok sam bio ministar vanjskih poslova. Protekle četiri godine svakog septembra sam danima boravio u New Yorku na skupovima koji se održavaju povodom Generalne Skupštine UN. Od konferencija Svjetske Liderske Alijanse, Madridskog Kluba, Nizami Gandjavi Medjunarodnog Centra (NGIC), Klintonove Globalne Inicijative, Konkordije... To je uvijek izvrsna prilika da se osvježe stara i stvore nova poznanstva i prijateljstava sa ljudima sa kojima dijelim iste vrijednosti, interesovanja i želju da se pomogne Bosni i Hercegovini i regionu iz kojeg dolazim.

Ovaj put četiri dana su mi protekla u skupovima o budućnosti euroatlatskih integracija i regionu na konferencijama i razgovorima sa liderima sa obje strane Atlantika koji vode nama bitne procese. Razgovori sa predsjednikom Socijalističke Internacionale George Papandreuom su primarno bili posvečeni predstojećim izborima i regionalnoj dinamici na evroatlantskom putu kao i o budućnosti socijaldemokratije.

Valjda je jasno da meni nikada nije trebao Bakir Izetbegović da bi me vodio u New York niti mi je trebao New York da bi se sa njim sreo.

Ali ovo je bila prilika da organizujem da bivši predsjednici i premijeri Bugarske, Crne Gore i Hrvatske, Stojanov, Vujanović, Josipović i Jadranka Kosor razgovaraju sa Izetbegovićem o vidjenju stanja u regionu. Posebno sam smatrao da je dobro da se razgovara sa Josipovićem i Kosor imajući u vidu neslaganja i nerazumjevanja koja u poslednje vrijeme imamo sa našim zapadnim susjedom. Moram priznati da toliku količinu sljepila pomračenog zlobom odavno nisam vidio kod domaćih "komentatora".

Moje lobiranje za ovu državu, koje ne košta ni marke nijedan budžet u ovoj zemlji, sigurno može smetati onima koji je razgrađuju i za to nastoje steći podršku u svijetu. Ono što nije normalno je tolika opsjednutost mojim radom ljudi koji zvanično sa mnom dijele političke ciljeve.

SDP-ov Damir Mašić vas je prozvao da radite za Bakira Izetbegovića, kao savjetnik, pa je tako u vezu sa vama doveo i Sebiju Izetbegović tvrdeći da oni bolje od SDPa znaju šta vi radite? Kakav je Vaš komentar na to?

Način na koji je iznesena ta laž je smeće iz vrlo ozbiljne kanalizacije u kojoj ću ih ostaviti da uživaju bez mene.

Svako ko predstavlja državu, njene institucije i interese će uvijek imati u meni sagovornika neovisno o idejnim ili personalnim razlikama. Tako sam radio i tokom rata od kada se bavim ozbiljnom politikom i tako će biti uvijek. Fondacija koju vodim proteklih godina je pored niza međunarodnih državnika bila domaćin i svim članovima Predsjedništva i čelnicima izvršne i zakonodavne vlasti naše zemlje neovisno o stranačkoj i etničkoj pripadnosti. S kim sarađujem na ovakvim projektima je moj izbor, a ne stvar nepopravljivih mahalaša. Tako će biti i ubuduće. Nemam namjeru bilo šta više objašnjavati neotesanim provincijalcima, koji mogu pobjeći iz kasabe ali iz kojih kasaba kao mentalni sklop nikako izaći ne može. Sitne duše, ljude malog formata na privremeno visokim pozicijama, ću samo pažljivije smještati gdje im je mjesto i širiti prezir koji zaslužuju.

Ipak najbolji komentar sam čuo do mlađeg druga Alena koji je citirao svoju nanu Nuru koja je kao provjereni glasač uredno odgledala masno plaćeni predizborni intervju, pa o SDP rukovodstvu i stavovima zaključila: "Kada su njemu ovako nož u ledja zabili, možeš zamisliti šta su u stanju uraditi običnom malom čovjeku". Dakle to nije njegova solistička pamet, već prije svega mala kolektivna pamet i još manji moral. On je samo bio, taj dan, dežurni megafon jedne opasno ambiciozne strukture "sveopštih sveznalica i konkretnih neznalica“ koji su očigledno visoko plasirani na listi mojih grešaka.

Istina, prema dvojici od njih sam, priznajem, svojevremeno posebno pogriješio i bio možda malo neprijatan. Tada, nakon po dva mandata na platama i paušalima u skupštinskim klupama sa sredenjom stručnom spremom, sam im "zaprijetio" onako "autokratski" kako me vole kvalifikovati da neću dopustiti da budu na bilo kojim listama ukoliko ne završe fakultete. Rezultat: budžete su do sada koštali po milion maraka za lična primanja pa im valjda smeta onaj ko ih je tako skrenuo sa pravog puta.

Bojim se da imamo posla sa jednom opasnom populističkom ideologijom čiji je makijavelistički moto "Budžet Budžet Iber Ales". Ali to je tema kojom se možemo baviti drugom prilikom.

Ja sam naučio da stalno učim. Neće mi se više desiti da toliko pogriješim u ocjeni ljudi. Moja lista kadrovskih grešaka je impresivna ali vjerujem da sam u velikoj mjeri ispunio kvotu koju mi je sudbina odredila. Čovjek manje griješi u mjeri u kojoj je svjestan i spreman priznati svoje greške.

Na kraju jedna meni draga i poučna priča iz podijeljenog Berlina. U vremenu kada ni ovdje nije vladao demokratski sistem, vlasti Istočnog Berlina su skupili pun kamion smeća i istresli ga preko zida na zapadnu stranu. Umjesto da im vrate istom mjerom ljudi sa zapadne strane skupiše pun kamion hrane, konzervi, slatkiša i koječega što se nije moglo kupiti sa druge strane zida, te sve to lijepo upakovaše i prebaciše na istočnu stranu.

Na posloženim paketima se moglo pročitati uredno ispisana poruka: "Svako daje ono što ima".Tako je i danas i ovdje. Svako daje ono što ima. Svako daje ono što ima u sebi. Razumijevanje ili mržnju. Nadu ili strah. Kapacitet da napravi ili da sruši. Znanje ili primitivizam. Pravo državništvo ili jeftini populizam. Istinu ili laž...