Rak dojke je otkrila 2006. godine i može se reći da je izliječena. Preostale su kontrole iz godine u godinu.
U BiH nema tačnih podataka o broju oboljelih od karcinoma dojke, ali nezvanična statistika pokazuje da od oko 1.300 novootkrivenih slučajeva 500 žena zbog te bolesti izgubi bitku sa životom.
Ljubijankić u razgovoru za Anadolu Agency (AA) priča o borbi koja i dalje traje, iako je izliječena. Govori i o ženama oboljelim od raka dojke, ali i svim ostalim koji su oboljeli od nekog oblika raka.
Što se tiče žena u BiH, istakla je Ljubijankić, nažalost, sve ih je veći broj. Kako kaže, sve manje društvo shvata koja je to opasnost. O tim ženama se, naglasila je Ljubijankić, najmanje razmišlja kada prođe pet godina hemoterapije, zračenja i svega što se mora proći tokom liječenja. Naime, nakon pet godina one se ne svrstavaju kao osobe koje imaju neki invaliditet.
Briga za žene prestaje pet godina nakon operacije
"Kao da vam je dojka ponovo narasla, novo zdravlje i sve je uredu. Ja to mogu podnijeti, ali mnoge žene ne mogu. Mnoge žene trebaju tu invalidnost, to im pomaže jer one jesu invalidi. Cijeli život je zapravo borba za zdravlje, za život. Žao mi je žena koje neće da se druže, odnosno, neće da uđu u udruženje, a mislim da većina gradova ima ta udruženja", kazala je Ljubijankić.
U svim udruženjima i na svim događajima koje organizuju mogu se vidjeti samo nasmijane i žene pune pozitivne energije.
"To je istina i to je tako jer se družimo i svoj teret iznosimo na svojim susretima i onda idemo kući raspoložene i vedre, podstaknute nekim novim idejama. Međutim, briga za žene koje su oboljele od raka dojke zvanično prestaje pet godina poslije operacije, kada prestanemo piti citostatike više niko o nama ne razmišlja osim naših onkologa kojima htjeli ne htjeli moramo otići jednom godišnje", pojasnila je Ljubijankić.
Sredina i društvo, navela je, zapravo ne razmišlja o položaju žene oboljele od raka dojke.
"Možemo mi zažmiriti i misliti da je to prošlo i da toga nema, da smo pobjednici, ali mi smo borci za cijeli život. Pobjeda je samo onog momenta kada ga otkriješ, operišeš se i ideš na redovnu terapiju. Poslije toga sve je borba za život", poručila je Ljubijankić.
Govoreći o ženama koje nisu uključene u različita udruženja širom BiH i koje se ne druže sa ostalim ženama oboljelim ili izliječenim od bilo kog oblika raka Ljubijankić kaže da "niko ne zna šta je rak osim osobe koja ga ima".
"Hemoterapija rasturi organizam i taj organizam se donekle vraća u normalu, a moraju postojati i posljedice, holesterol, šećer ili boli kičma. Kada vidim koliko je društvo odustalo od razmišljanja o tome zašto dolazi do svih tih deformacija, zašto te žene cijeli život moraju voditi borbu", pojasnila je Ljubijankić.
Sve žene koje su izliječen vole čuti da su pobijedile neki oblik raka i da su zdrave, ali svaki dan se javlja nešto novo.
"I sa tim se moramo nositi dok smo žive. Nisu to nimalo prijatni ni laki životi. Meni je drago da je Međunarodni dan oboljelih od raka u našoj državi konačno prihvaćen kao takav i da mi imamo i ova druženja i razgovore. Nažalost, poslije tog dana ostajemo same jer je važno obilježiti samo taj dan, nešto kao 8. mart. Taj dan smo jako važne i poslije toga opet godinu dana nemamo tu pažnju", istakla je Ljubijankić.
Najvažnije je, poručila je, vjerovati u sebe, svoju snagu, psihičku i fizičku, da možeš zaustaviti nešto, da možeš pobijediti i biti ta osoba koja se može nositi sa tim.
"Najvažnije je znati se nositi sa onim što te u životu snađe", istakla je Ljubijankić.
BiH potrebna baza podataka oboljelih
Govorila je i o jednoj svojoj učenici koja je također, imala rak dojke.
"Sjećam se momenta kada sam htjela da joj pokažem kako izgleda moja rana i ona to nije htjela. Toliko se uplašila", prisjetila se Ljubijankić koja joj je tada rekla da će se izboriti sa tom bolesti i da će pobijediti. Nije joj vjerovala.
"Nije mi vjerovala i strašno se uplašila. Rekla sam joj da ode kući, stavi ogledalo ispred sebe i kaže sebi da ima rak i da mora pobijediti tu bolest. Nije mi ništa odgovorila i čak mislim da je bila ljuta na mene. Javila se nakon dva ili tri mjeseca, kada je bila završena operacija i dobila prvu hemoterapiju i zahvalila mi se", prisjetila se Ljubijankić.
Žene oboljele od raka dojke, ali i ostale osobe oboljele od bilo koje vrste oblika raka nisu zaštićene. Prvo, prema njenim riječima, treba riješiti probleme u zdravstvu.
"Mi u ovakvoj državi kakva jeste i u ovakvoj finansijskoj situaciji ne možemo biti zaštićene. To je normalno za situaciju u kojoj se nalazimo, ali inače nije normalno. Prvo mi ne znamo koliko nas ima. Nemamo podatke koliko u kojem gradu ima oboljelih i operisanih. Nemamo podatke i evidenciju žena oboljelih od raka dojke, ali ni od svih drugih karcinoma", naglasila je Ljubijankić.
Poručila je da u BiH "pod hitno treba napraviti bazu podataka oboljelih od raka, pravu bazu, bazu BiH".
"Treba da znamo koliko nas je od kojeg oblika raka oboljelo. Da imamo podatak kao država. Također, da lijekove koje moramo uzimati mi koji smo oboljeli od raka, barem u fazi intenzivnog liječenja u prvih pet godina, ne dođe nikad u pitanje može li ga neko dobiti od oboljelih ili ne. Mora li ga neko kupovati ili ne. Možete sebi priuštiti terapiju ili dvije ali treću nećete jer nećete imati više šta prodati", dodala je Ljubijankić.
Istakla je da je u pitanju skupo liječenje i skupi lijekovi i ako nije sistematski riješeno onda košta još skuplje i košta života.
