Napili smo se vode s Radakovice: Kraljevski izvor iz okoline Vareša
Čarobni izvor stotinama godina je čekao zaljubljenika u srednjovjekovnu Bosnu Maju Marilovića. Kao dužan historiji, pronašao je i zaštitio vodu ispod Radakove stijene, vodu koju je nazvao Kraljevskom.
"Zbogom ostaj, moja Bosno slavna, i u tebi do tri dobra moja - pšenica s Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice, jer toga troga više nigdje na svijetu nema", riječi su koje je, prema narodnom kazivanju, kraljica Katarina izgovorila kada je posljednji put napuštala Bobovac.
Sva tri dobra kraljica je ostavila na području Vareša, mjesta koje i danas čuva najstariju džamiju i crkvu, golemo rudno bogatstvo, brojne legende, izvore, šume, pa i zlato, priča se po selima.
Krenuli smo putem jednog kraljevskog dobra, do planinskog izvora Radakovice, a Marilović nas provede kroz netaknutu prirodu kakvom se rijetki krajolici mogu pohvaliti. Gusta žuma, zelene poljane, čist zrak i potoci, a pored svake kuće prirodni izvor. Doduše, nahodasmo se do Kraljevske vode. Nenadano.
Žalom kraljice Katarine do Borovice
Marilović nas je tog dana dočekao u Varešu. Odmah nam je ponudio vruće vareške pite za puta te poveo do sela Borovice, nekadašnjeg izletišta kraljeva. Usput nam priča o Muzičkoj akademiji te horu Opere Narodnog pozorišta Sarajevo u kojem pjeva tenor. Nit je iz Vareša, niti veliki poznavalac voda, ali život i zanimanje za bosansko srednjovjekovlje ga navedoše do izvora s kojeg planira pakovati Kraljevsku vodu.
"Varešanima je izvor Radakovica nešto posebno, kao nacionalno blago. Mnogo su historijski vezani za ovo mjesto. Ne čudi da su se tu prosile djevojke, proslavljale nove godine, organizovale igranke...", počeo nam je 39-godišnji Marilović dočaravati izvor prema kojem smo se uputili.
Da priča bude jasnija, Sarajlija koji pjeva operu odlučio je prije nekoliko godina potražiti izvor za kojim je žalila kraljica Katarina. Istim putem kojim je nas proveo, prošao je proteklu godinu nekoliko puta, pripremajući teren za flaširanje vode. Nakon dugog čekanja dobio je koncesiju na izvorište. Manje od pola izvora ide njemu, a ostatak ostaje u prirodi.
Iznad Vareša, desno od najutvrđenijeg grada srednjovjekovne Bosne, stigli smo do nedovršene punionice vode. Misleći da je tu kraj puta izašli smo iz auta i počeli tražiti kraljevski izvor.
"Eno ga dođe tamo, iza one stijene", pokazuje nam Marilović na kamenu gromadu s druge strane brda iza koje smo poslije i stigli.
Nekoliko minuta smo se zadržali kod punionice vode, spremne za fasadu, unutrašnje i vanjsko uređenje. Marilovićev plan je napraviti objekt kraljevskog izgleda sa srednjovekovnim obilježjima.
Unutar punionice voda šiklja kroz cijevi koje je Marilović mjesecima provodio kroz šume. Radnika i radnika, uglavnom Varešana, prošlo je kroz Borovicu kopajući kanale kojima će voda doći do Marilovićeve punionice, izgrađene na samom rubu stijene.
"Mnogo skuplje je graditi na planini. Kad god vam nečega zafali, pijeska ili ljepila, radovi prestaju. U planini ste i nemate gdje kupiti materijal, pa ni u Varešu. Morao sam svaki put ići do Zenice ili Kaknja", kaže Marilović.
Pitamo ga je li tražio nečiju podršku, a on nam odgovara kako ni od koga nije uzeo ni marku, niti je kome dao. Iako je sve platio, skoro godinu dana strpljivo čeka na priključenje struje.
"Nisam tražio ničiju podršku. Općina Vareš je godinama u dubiozi. Krenula je uzlaznom putanjom možda u posljednjih godinu dana. Također, nisam nikoga ni markom počastio. Neko kaže da trebam, ali ja ne želim. Ako nešto može, onda može. Treba biti pametan i ići nekim redoslijedom. Nisam se školovao za ovo, učim od drugih i na svojim greškama, ali mislim da se uloženo može brzo vratiti", ističe Marilović koji u budućnosti planira zaposliti 20-ak radnika u punionici, komercijalista, skladištara i vozača.
Neviđeni kvalitet vode
Sarajlija je već u pregovorima za izvoz Kraljevske vode iz BiH. Kako kaže, ako bude zastupljen i jedan-dva posto na tržištu, bit će zadovoljan. Siguran je, veli, da ima vodu najboljeg kvaliteta, u šta se uvjerio i prilikom analize vode u Zavodu za javno zdravstvo FBiH.
"Ovo je voda koja ima apsolutno čisto i mirno okruženje te se prirodno filteriše kroz stijene. Prema analizama, ovo je najbolja voda koja je ikad prošla kroz laboratorij zavoda. Dobila je čistih pet zvjezdica za kvalitet", otkriva nam Marilović te nastavlja pojašnjavati: "Ispod Radakove stijene nalazi se bazen koji prirodno stvara pritisak i izbacuje vodu do izvora koji u periodu suše daje 1,1 litar vode u sekundi. Temperatura vode i ljeti i zimi je ista, osam stepeni celzija. To je zaista prirodni fenomen".
Odmah nakon saznanja o nevjerovatnom kvalitetu Marilović je zaštitio vodu s Radakovice i nazvao je Kraljevskom vodom.
Od punionice, kroz Donju Borovicu u kojoj je za vrijeme rata do temelja spaljeno više od 300 porodičnih kuća pa do crkve Preobraženja Gospodnjeg prevezli smo se autom. Usput smo "pokupili" i mještanina Matu. Rado je ostavio polje aronije i pridružio nam se pun volje, lovačkih i seoskih piča.
"Ovo je vrijedan čovjek. Kod njega nema sjedenja", riječi su kojima nas je Marilović upoznao s Matom, na što ovaj dodaje: "Neka, neka, znam se i ja razlijeniti".
Kod crkve smo ostavili auto i pješačili 20-ak minuta do izvora. Na svakom koraku proljećnih vjesnika kao u pjesmi, stabljike napupale za prvi behar, a vjetar raznosi miris borovine. Tako zanesene u bajkovitoj prirodi Marilović i Mato nas upozoravaju da pažljivo gledamo ispred sebe da nas ne bi iznenadio poskok. Na staklenim nogama nastavismo se spuštati do Radakove stijene.
Legenda kaže da nije Radaka i njegovog izdajništva, nikad Bobovac pao ne bi. Kad su Osmanlije navodno obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca, zarobili su ga. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s izvora s kojeg je često pio. Osmanlije su mu to dopustile i potom ga odvele na stijenu iz koje izvire ta voda rekavši mu: "Kad si izdao svoje, izdat ćeš i nas".
Potom su mu odrubili glavu i bacili ga niz liticu. Od tada se izvor zove Radakov izvor, a stijena Radakova stijena.
Marilović, već uplovio u priče mještana, pokazuje nam na drugu stijenu i govori kako je Radak ustvari bačen s nje. Ko će znati, narod skrojio legendu po svojoj volji.
Priča po priča i zvuk žubora ispod stijene približavao nam se sve više. Stigosmo do izvora. Šta drugo nego, ionako žedni od puta, postavljamo ruke pod izvor i pijemo vodu. Ne bilo kakvu, nego onu istu koju je prije više od 550 godina posljednji put pila i kraljica Katarina.
Izvor se nalazi na 1.100 metara nadmorske visine i trenutno plasira od 5.000 do 6.000 litara vode mjesečno. Marilovićev plan je da u budućosti ima toliki dnevni promet. Staklene, plastične, velike i male, nije ni važno u šta će se točiti, neka samo pijemo našu vodu, poručuje Marilović.
