Nevladine organizacije pisale OHR-u: Predloženi principi za promjenu ustava BiH
Kako stoji u pismu, neosporno je da se Ustav BIH mora mijenjati i te izmjene nisu stvar volje, želje ili kompromisa domaćih političkih stranaka.
"To je međunarodnopravna obaveza BiH koja proizilazi iz pravosnažnih presuda međunarodnih sudova koje su donesene od 2007. do 2020. godine, kao i presuda Ustavnog suda i Suda BiH. Više od dvije decenije naše nevladine organizacije stoje na stanovištu da svi građani BiH, tj. svi narodi i manjine, moraju imati jednaka prava i obaveze na teritoriji cijele BiH. Ovaj princip sadržan je i u dejtonskom Ustavu BiH, čiji je sastavni dio i Evropska konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja je direktno primjenjiva i ima prednost nad svakim drugim pravom u BiH", stoji u pismu.
Kako navode potpisnici pisma, postojeći etno-nacionalni koncept u BiH, koji je posebno izražen kroz ulogu domova naroda na nivou države i entiteta, neodrživ je, jer se pitanje vitalnog nacionalnog interesa u većini slučajeva zloupotrebljava.
"Ovaj institut uglavnom se ne koristi za vitalne nacionalne interese naroda, već za ‘vitalne interese’ nacionalističkih političkih stranaka. Također, njime se potpuno potiskuju građanska prava garantirana postojećim Ustavom BiH, što vodi u potpunu etničku segregaciju. S druge strane, praksa je pokazala da je entitetsko glasanje imalo mnogo pogubniji učinak na (ne)razvoj BiH nego zaštita vitalnog nacionalnog interesa", navode, između ostalog, potpisnici pisma.
Donesene presude, navodi se u pismu, koje su obiglatorne za državu BiH, predstavljaju međunarodno- pravni osnov za izmjene Ustava BiH. Etnički princip nametnut je flagrantnim kršenjem svih ljudskih prava, agresijom, etničkim čišćenjem i genocidom.
"Nemamo ambiciju ni pretenziju predložiti konkretna rješenja ili tekstove ustavnih amandmana već želimo ponuditi principe koji bi trebali biti polazna osnova za izradu prijedloga amandmana na Ustav BiH. Principi trebaju biti minimalni zajednički sadržaj svim progresivnim političkim snagama BiH, da bi se kao zajednički interes prezentirali prijateljskim državama i potpisnicima Daytonskog sporazuma suodgovornima za stanje i budućnost BiH", istaknuto je u pismu.
Zaključuje se da se odlučivanje o ustavnim promjena mora vratiti u institucije sistema, u Parlamentarnu skupštinu BiH.
"Ona bi u rasprave trebala uključiti nevladin sektor, akademsku zajednicu, medije i najširi krug građana. Bosna i Hercegovina je više stotina godina bila multikonfesionalna i multinacionalna zemlja u kojoj je bogatstvo različitosti bila prednost. Jedinstvo različitosti je i danas u najvećoj mjeri način života u njoj. Ustav Bosne i Hercegovine to mora sadržavati, promovirati i omogućavati”, zaklučuje se, između ostalog, u pismu.
1. Uklanjanje sistemske diskriminacije rasprostranjene u cijelom ustavnom uređenju. Navedene presude Evropskog suda obavezuju državu da otkloni postojeća ustavna rješenja po kojima su svim građanima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda uskraćena elementarna građanska i politička prava. Ta prava su uskraćena i pripadnicima konstituentnih naroda ako ne žive u “odgovarajućem” entitetu. Diskriminacija je široko rasprostranjena i s obzirom na druge kriterije kao što su rodna pripadnost, religijska opredjeljenja, socijalni status, obrazovni nivo i dr.
2. Entiteti u Bosni i Hercegovini, kao administrativni oblici, uspostavljeni su na temelju „faktičkog stanja na terenu“ izazvanog međunarodnim oružanim sukobima, na temeljima etničkog čišćenja, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i genocida, i kao takvi su danas neodrživi. Decembra 1995. godine nismo imali presude međunarodnih sudova. Najveći problem u praksi je, pokazalo se, entitetsko glasanje u Parlamentarnoj Skupštini Bosne i Hercegovine.
3. Neprovođenje pravosnažnih sudskih presuda međunarodnih i domaćih sudova, jasno pokazuje da je u BiH na sceni suspenzija vladavine prava, te je u tom smislu neophodno u Ustav ugraditi sve neophodne izmjene kako bi se uspostavila vladavina prava i osigurala potpuna politička neovisnost pravosudnih institucija BIH. U Bosni i Hercegovini funkcionišu četiri odvojena atunomna pravna i sudska sistema – na nivou BiH, u oba entiteta i u Brčko distriktu BiH. To dovodi do neujednačenih pa i do suprotstavljenih pravnih rješenja i do neujednačene sudske prakse, pa time i do neravnopravnosti građana. Zbog toga se moraju kreirati ustavna rješenja da do toga ne dolazi.
4. Ustavom definirati princip sankcioniranja negiranja genocida i zločina protiv čovječnosti.
5. Ustavom je nužno precizno odrediti prava koja se štite institutom vitalnog nacionalnog interesa/nacionalnog veta u zakonodavnim tijelima države i nižih nivoa vlasti.
6. Izmjenama Ustava mora se precizirati onemogućavanje paralize njenih institucija te afirmirati građanski karakter društva i jačanje demokratske države po uzoru na sve demokratske države u Evropi i svijetu.
