Nije lako odlučiti se na trudnoću u BiH: Otkazi za porodilje i mizerne naknade, ali uprkos svemu velika sreća
O visini naknada u kantonima pisali smo više puta, ali nekog pretjeranog pomaka nema. U nekim kantonima FBiH porodilje uopće nemaju naknada, a u drugim naknade kasne nekoliko mjeseci. U Republici Srpskoj prvi mjesec naknade isplaćuju poslodavci, dok Javni fond za dječiju zaštitu RS-a plaća ostalih 11, odnosno 17 mjeseci (u slučaju da se rode blizanci).
Neredovne naknade
U RS-u ova naknada ne može biti manja od 50 posto prosječne plate koju je radnica ostvarila u određenom prethodnom periodu, ili od plate koju bi ostvarila da je bila na radu. Nezaposlene porodilje imaju pravo na materinski dodatak koji mogu ostvariti pod uslovom da lična primanja od pokretne imovine i katastarski prihod ne prelaze cenzus od 100 KM po članu porodice. Ova naknada iznosi 30 posto od prosječne plate ostvarene u privredi u RS-u u prethodnoj godini.
U Federaciji je opći haos. Naknade se kreću od 100 KM, koliko iznosi jednokratna pomoć u Livanjskom kantonu, do 480, koliko iznosi dvokratna pomoć porodiljama u Srednjobosanskom kantonu. To je slučaj za nezaposlene porodilje, dok se naknade za zaposlene kreću od 50 do 90 posto prosječne plate kantona ili plate radnice, odnosno porodilje.
U razgovoru s trudnicima koje su članice ili simpatizerke Udruženja trudnica i mama saznale smo šta to majke najčešće tišti i koliko je "skupo" imati dijete. U nekim kantonima, poput Hercegovačko-neretvanskog, majke nemaju nikakvu naknadu niti pomoć. Porodilje ne traže milostinju niti milione, samo ono što imaju porodilje u normalnim razvijenim zemljama, jer će upravo njihova djeca nastaviti graditi ovu državu.
Loše zdravstveno osiguranje
Nažalost, uz veliki procenat nezaposlenosti, skupu hranu, dodatke za prehranu, pelene i lijekove koji se plaćaju za djecu, rijetki parovi se odlučuju postati roditelji.
"Kako da nam bude uredu da naši političari koji vode ovu zemlju rasipaju na skupe aute, odijela, skupe večere i sl. Zašto da budem protiv toga da npr. kao u Berlinu imamo radni staž od tri godine na jedno dijete ili da naprimjer, kao u Švicarskoj, svako dijete ima plaćeno školovanje (knjige, izleti, hrana, ekskurzije). Na koncu, država valjda ima koristi od toga ako na kraju dobije što više školovanih ljudi, ali eto kod nas je sve nenormalno normalno. Svaka od nas bi željela i želi da joj dijete bude u svemu najbolje i da ne zaostaje ni za čim, ali s ovako neuređenom državom mi nigdje nećemo stići, a prema svemu sudeći ni naša djeca", rekla nam je mama Azmira.
Majke muči i to što dosta lijekova moraju plaćati uprkos tome što plaćaju zdravstveno osiguranje. Posebno su zbog toga zabrinute majke iz Tuzlanskog kantona koje kažu da, uprkos markicama kojim redovno plaćaju zdravstveno osiguranje, dosta lijekova moraju kupiti.
"Kad izračunam, mjesečno za bebu potrošim 300 KM otkako smo krenuli s hapama. Ja u Tuzli ni marke nisam dobila, a stalno ti izvlače iz džepa. Kada smo bili u bolnici, uprkos markici, morali smo kupiti sve za bebu i donijeti. Tu su i odlasci privatnim pedijatrima jer su kod nas loši. A gdje je odjeća i sve ostalo. Puno para treba za pripremu dolaska bebe. Svaka čast majkama koje se usude imati više djece, mene je strah za ovo jedno hoću li mu moći pružiti barem pola toga", rekla je Tuzlanka Alma.
"Zaduženje" za bebu
U razgovoru s mnogim majkama saznajemo kako ih dosta ne bi moglo finansijski izdržati bez pomoći svojih roditelja i bližnjih te da s pripremama za dolazak novog člana porodice kreću mnogo prije poroda kako bi lakše podnijeli finansijski "teret". Naglašavaju da bebe ne smatraju troškom, ali da u BiH nezaposlena porodilja treba biti "mađiončarka" da bi se porodica prehranila i opskrbila beba. Nažalost, pojedini kantoni s naknadama od 100 KM, koje nisu redovne, ne pomažu previše niti su motivacija da se stanje u vezi s bijelom kugom poboljša.
"Ima nas koji smo se zadužili mnogo dok smo dobili bebu, jer naša smiješna država nije u stanju finansirati parovima vantjelesne oplodnje. Naša država ne utječe na klinike koje rade ovdje da prema standardu određuju cijene oplodnje, da snize cijene lijekova koji su preskupi za razliku od susjedne nam Hrvatske pa sve ostalo za rođenje i odgoj djece. U Mostaru nema naknada, već jednokratna pomoć koju znaju isplatiti čak i poslije prvog bebinog rođendana, a standard je napucan", kazala je Armela.
Samo jedno dijete
Ističu i kako je bitno zaštiti prava trudnica i porodilja koje rade. Klix.ba je ranije pisao o slučajevima gdje su žene dobijale otkaz onog trenutka kada su im poslodavci saznali da su trudne ili im jednostavno ne produže ugovor kada istekne.
"Pričaju o padu nataliteta, a ne rade ništa konkretno da ga spriječe. Ako su već toliko nesposobni neka se ugledaju na države u regionu. U Srbiji trudnice imaju besplatne karte za gradski prijevoz. Toliko se toga može, treba i mora uraditi, ali su političari odlučni da osiguraju ličnu korist i profitiraju, kako oni, tako i njihovi bližnji", naglasila je Selma.
Zbog svega navedenog sve više parova se odlučuje imati samo jedno dijete. Ako se uzme da potrošačka korpa za četveročlanu porodicu, koja se sastoji od minimalne količine prehrambenih artikala, košta blizu 700 KM, a da su plate ostale na istom nivou godinama, razumljiva je ta odluka. Mnoge porodice žive od samo jedne plate, a nerijetko ta plata iznosi i 400 KM u nekim dijelovima BiH. Za bebe je potrebno kupiti mlijeko (ako majka ne može dojiti), AD kapi, čajeve za grčeve, pelene, kozmetiku, odjeću itd., a to sve zna biti i više od 300 KM mjesečno.
"Tačno je da svi rađamo djecu sebi, ali uzimajući u obzir porodiljske naknade, podsticaj za porodilje koji nemamo, kompletnu situaciju u državi, natalitet i mortalitet, sve u svemu je jedna velika katastrofa. Sve veći broj mladih bračnih parova se odlučuje za samo jedno dijete jer živimo da preživimo, dakle ne normalnim i pristojnim životom. Možemo mi pričati šta je država dužna da nam osigura ili ne, ali postojeće stanje kao i statistika govore sve. Sve naknade za trudnice, porodilje i mame su mizerne, a da će biti bolje čisto sumnjam", rekla je Vejna.
Kanton Sarajevo – 180 KM mjesečno tokom prve godine od porođaja Unsko-sanski kanton – 100 KM jednokratne pomoći Posavski kanton – 300 KM mjesečno u prvih šest mjeseci Zeničko-dobojski kanton – 72 KM mjesečno u prvih šest mjeseci i jednokratna pomoć od 258 maraka Bosansko-podrinjski kanton – 149,50 KM mjesečno tokom prve godine Srednjobosanski kanton – dvije jednokratne naknade po 480 KM Tuzlanski kanton – nisu osigurana sredstva za nezaposlene porodilje, a zaposlene primaju naknadu Hercegovačko-neretvanski kanton – 400 KM jednokratne pomoći Zapadno-hercegovački kanton – 100 KM mjesečno u prvih šest mjeseci te 500 KM jednokratne pomoći Livanjski kanton – 100 KM jednokratne pomoći
Hrabre majke ističu kako smatraju da je najvažnije izjednačiti sve majke i bebe u cijeloj državi kada je riječ o iznosu naknada. Prema informacijama Udruženja trudnica i mama, na nivou FBiH čak 50 posto porodilja nema naknade, što je poražavajući podatak. Također, za iste te naknade potrebna je ogromna papirologija i mnogo vremena, što tek porođene žene nemaju. Na kraju su naglasili kako je bitno da parovi planiraju rođenje djeteta i da, od onog trenutka kada žena zatrudni, polako nabavljaju potrebne stvari kako bi im kasnije bilo lakše.
Panika u Kijevu: Prvi put od ruske invazije ukrajinski parlament otkazao sjednicu
