U eksploziji granate ispaljene sa agresorskog položaja 3. septembra 1992. godine ulici Čekaluša kod broja 33 poginuli su braća 12-godišnji Adnan i 11-godišnji Mirza Hodžić, 12-godišnji Vedran Štimac, 21-godišnja Sanja Lukačević i 31-godišnji Faruk Nušić, te ranjeno još dvoje sugrađana.
Porodice ubijenih, rodbina, prijatelji i građani, te predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. i općine Centar okupili su se kraj Spomen-ploče na mjestu masakra u znak sjećanja na nedužne civilne žrtve i uz poruku da se takav zločin više nikada i nikome ne ponovi.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Fikret Grabovica kazao je da se radi o još jednom u nizu zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva, istaknuvši značaj njegovanja sjećanja na ubijene i čuvanja istine od zaborava.
Naglasio je, istovremeno, da počinitelji ovog kao i brojnih drugih zločina tokom minulog rata 1992-1995. nisu procesuirani, pozivajući pravosudne institucije u BiH da konačno privedu pravdi odgovorne za teške ratne zločine.
Stradanja nedužnih građana Sarajeva prisjetio se i savjetnik načelnika sarajevske općine Centar Mustafa Resić, rekavši da i ova tužna godišnjica svjedoči o izgubljenoj mladosti Sarajeva, pogibiji sugrađana svih generacija, nevinih ljudi koji su voljeli svoj grad i odlučili da ostanu u njemu u vremenu najtežih iskušenja.
Dodao je da općina Centar, grad Sarajevo i njegove institucije ostaju privrženi njegovanju kulture sjećanja, svjedočeći herojstvo građana Sarajeva u najtežim trenucima njegove povijesti.
Treći septembar je najtužniji dan u životu Seje Lukačevića, čija je kći Sanja smrtno stradala u ulici Čekaluša.
Kazao je da se to desilo na dan kada je u Sarajevo dolazio jedan međunarodni dužnosnik te je granatiranje, nakratko, prekinuto, ali je odmah nakon njegovog odlaska nastavljeno, te je prva ispaljena granata pala na mjesto masakra u Čekaluši.