Obilježena godišnjica zločina u Štrpcima, porodice ubijenih ogorčene zbog sporih sudskih procesa
Njihove porodice, sugrađani, zvaničnici i predstavnici nevladinih organizacija danas su u Prijepolju obilježili još jednu godišnjicu zločina koji do kraja nikada nije rasvijetljen. Položili su cvijeće i proučili fatihu, te poručili da porodice žrtava i dalje čekaju na sudsku pravdu u Srbiji i na priznanje statusa porodica civilnih žrtava rata.
Porodice ogorčene
Većina otetih i ubijenih je iz Prijepolja, a njihovi najbliži ogorčeni su zbog sporih sudskih procesa. Nail Kajević, brat ubijenog Nijazima Kajevića, ogorčen je zbog činjenice da zločin u Štrpcima nikada nije do kraja rasvijetljen.
"Čekalo se da krv izblijedi pa da se krene sa nekim postupcima. Proces je krenuo u januaru, ali odmah je bilo opstrukcija, jedan optuženi je bio bolestan pa se sve odgodilo", ogorčen je Kajević.
Na činjenicu da porodice žrtava već 26 godina čekaju sudsku pravdu, ali i priznanje statusa porodica civilnih žrttava rata, upozorili su danas i iz Fonda za humanitarno pravo, Žene u crnom, Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda i Inicijativa mladih za ljudska prava.
Oni ističu da je srbijansko pravosuđe za sada poduzelo neke konkretnije aktivnosti protiv neposrednih izvršilaca otmice, no da nalogodavci nikada nisu procesuirani, dok se u slučaju izvršilaca postupci odvijaju po oprobanoj formuli opstrukcija i odugovlačenja što je primjer i glavnog sudskog pretresa za pet osoba protiv kojih je podignuta optužnica za otmicu.
Spori sudski procesi
U oktobru 2018. godine Apelacioni sud u Beogradu nakon tri i po godine potvrdio je optužnicu protiv pet pripadnika Višegradske brigade VRS za zločin koji je počinjen u Štrpcima. Iako je početak glavnog pretresa bio zakazan za januar 2019. godine, on je odložen zbog bolesti jednog od optuženih.
"Početkom marta zakazan je novi glavni pretres pa se nadamo da će to krenuti malo brže, jer činjenica je da su zaista procesi dugo trajali", kaže Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.
Na brze i efikasnije procesuiranje odgovornih za otmicu pozvao je i predsjednik općine Prijepolje, koji je organizirao prijem za članove porodica ubijenih civila u Štrpcima.
"Odgovorni trebaju biti kažnjeni srazmjerno veličini ovog strašnog zločina, svi koji su to počinili trebaju biti privedeni pravdi i treba ih stići kazna", poručio je Dragoljub Zindović, predsjednik općine Prijepolje.
Uskraćena prava porodicama
Za zločin u Štrpcima pred Sudom BiH u toku je suđenje desetorici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade VRS, i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi.
Porodice žrtava, većina državljani Srbije, suočene su i sa dvodecenijskim ignorisanjem državnih organa nadležnih za brigu o civilnim žrtvama rata. Njima su uskraćena prava samo zbog toga što su njihovi najbliži stradali van teritorije Srbije, te iako su bili njeni građani, ne mogu dobiti status članova porodica civilnih žrtava rata koji bi im osigurao simbolične beneficije u vidu mjesečnih novčanih primanja i socijalne podrške, podsjećaju iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Žrtve zločina u Štrpcima su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedna nepoznata osoba.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci tek četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim žrtvama i dalje traga.
Za ovaj zločin do sada su pravosnažno osuđeni Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. Ranisavljević je pred Višim sudom u Bijelom Polju 2003. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Mićo Jovičić, protiv kojeg je vođen postupak pred Sudom BiH, priznao je krivicu i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
