Perspektiva mladih obrazovanih ljudi u BiH nije jasna, no Ismet Fatih Čančar vjeruje u promjene
Ismet Fatih Čančar je samo jedan od velikog broja mladih obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini kojeg država ne prepoznaje i ne omogućava mu osnovne uslove kako bi se razvijao i na kraju joj vratio uloženo.
U međuvremenu potencijal vide Evropljani. Jednogodišnji master studij u Velikoj Britaniji završava zahvaljujući prestižnoj Chevening stipendiji britanske vlade. Oni su vidjeli njegov naučno-istraživački potencijal i omogućili mu da stiče znanje u oblasti međunarodne političke ekonomije.
Nakon toga se vraća u Bosnu i Hercegovinu u septembru 2018. godine i tada kreću njegove muke sa traženjem posla. Kako to obično i biva kod nas sva vrata na koja je kucao ostala su mu zatvorena.
Prvo se čim je došao javio Ministarstvu vanjskih poslova kako bi kod njih radio kao pripravnik i pokušao im pomoći znanjem koje je stekao na King's koledžu u Londonu. Nakon toga, prijavljivao se na desetine konkursa u Sarajevu kod domaćih i međunarodnih organizacija i fondacija. Ali od posla nije bilo ništa.
"Postoje formalni kriterijumi koji su postavljeni na konkursima kao barijera jer se ciljaju neki ljudi. To je prepreka i sprečava vas da se uopšte prijavite na konkurs. Malo je čudno da oni koji donose odluke nemaju predstavu da je kredibilitet ove države u svijetu pao prema svim kriterijumima", govori nam Ismet Fatih.
U međuvremenu on piše tekstove, kritike, analize o političkoj nestabilnosti u BiH i našim vanjskopolitičkim odnosima. Kroz svoje aktivnosti na domaćoj i međunarodnoj sceni, prepoznat je od NATO pakta i pozvan na ovogodišnju NATO konferenciju zapadnog Balkan kao gost govornik i jedini predstavnik mladih iz BiH. Osim toga, primljen je i na Oxford univerzitet, na program diplomatskih studija, program koji kreira buduće predvodnike promjena u svojim državama.
"U BiH ne postoje stipendije koje podržavaju studente na elitnim univerzitetima, to je nedostatak vizionarstva, strategije. Ako strane ambasade mogu uložiti u naš narod, nejasno mi je kako to naše društvo ne može vidjeti. Možete na godišnjem nivou izdvojiti budžet koji bi stipendirao najbolje studente na najboljim univerzitetima, potpisati ugovor da se vrate u BiH i da im pružite priliku, toj djeci, mladima da naprave pravu promjenu. Toga nema. Imaju neke male stipendije. Naše bosansko iskustvo degredacije elementarne humanosti zahtjeva od nas konstantan otpor prema retrogradnim politikama koje su svakodnevno pristune. Zato je Bosni i Hercegovini sada više nego ikada potrebno demokratsko vizionarsko liderstvo. Ono se gradi kroz razmjenu iskustava i obrazovanja mladih na najboljim svjetskim univerzitetima, među koje svakako spada i Oxford", kaže Čančar.
Ismet Fatih uprkos tome što nije potpisao nikakav ugovor sa državom najviše želi da se vrati u BiH i napravi promjenu za koju vjeruje da su jedino mladi obrazovani ljudi sposobni da naprave.
Van granica BiH nije nikada tražio posao jer, kako kaže, znao je šta želi i smatra da "nade ima za svakoga ko želi da doprinese BiH". No od želje da učini nešto za svoju državu nije ni mogao da uvidi da je mnogo realnija opcija da će sa 25 godina uprkos svom znanju i kontaktima biti nezaposlen i živjeti sa roditeljima.
Vjeruje u promjene
Nedavno je odlučio i politički da se angažuje zbog čega se priključio Platformi za progres objašnjavajući da je Mirsad Hadžikadić jedini imao razumijevanja za mlade zbog čega se priključio Platformi za progres.
On objašnjava da je trenutna perspektiva za mlade u BiH loša i da će ukoliko se nešto ne promijeni ostati tako, no vjeruje da ovdje postoji kritična masa koja je spremna da preuzme odgovornost i promjene. Rješenje naših problema vidi u aktivnom uključivanju mladih u sve procese u državi, pogotovo obrazovanih mladih ljudi koji u zdravim i funkcionalnim državama imaju takvu priliku.
"Mladi obrazovani ljudi su unaprijed prijetnja sistemu jer vide iznad onoga što je sistem načinio. Tačno je da njima treba prakse i iskustva, ali nemaju priliku da ga steknu", poentirao je Čančar.
On će na svom iskustvu nastaviti da radi ukoliko dobije stipendiju za Oxfordske studije i naravno ponovo se vratiti u BiH, bar tako planira i želi. Osim što mu studije van granica BiH donosi znanje i pozitivan primjer koji može primijeniti kad se vrati, on se trudi i da predstavi svoju državu u što boljem svjetlu i ostvari kontakte koji bi pomogli BiH
