Počitelj proživljava svoje najgore dane zarobljen u vremenu i potpunom bezvlašću

"Sve do agresije na našu zemlju koristilo ga je društveno preduzeće "UIT Čapljina". Nakon prestanka ratnih dejstava i pokretanja procesa povratka protjeranih Bošnjaka u Počitelj, objekat je zatečen u znatno oštećenom stanju, pa se pristupilo njegovom djelimičnom renoviranju od strane Fonda "Počitelj", te su se u njemu i obavljale sve vjerske aktivnosti džemata Počitelj do obnove Hadži Alijine džamije. Nakon saznanja da je objekat Šišman Ibrahim-pašine medrese uključen u imovinu preduzeća "UIT Čapljina" koje je tada bilo u procesu privatizacije, Medžlis IZ Čapljina je putem Vakufske direkcije podnio tužbu nadležnom sudu tražeći izuzimanje objekta Šišman Ibrahim pašine-medrese iz imovine preduzeća. Sudski postupak je okončan nagodbom i objekat je izuzet iz imovine preduzeća (ali samo objekat sa dvorištem bez prilaznog puta i drugih objekata koji su nekada činili jednu cjelinu), što znači da je izuzet iz procesa privatizacije i ostao je u državnom vlasništvu tj. sa njim raspolaže općina Čapljina", stoji između ostalog u saopćenju sa naglaskom da IZ još nije ušla u posjed pomenutog objekta.

U Medžlisu dalje navode kako rade na zaštiti vakufske imovine te da je u predratnom periodu na različite načine oduzimana imovina stvarnim vlasnicima.

"Ono što je najinteresantnije jeste činjenica da smo u zadnjih nekoliko mjeseci došli u posjed dokumentacije odnosno sudskog spisa iz 1998. godine koji jasno ukazuje na očiglednu pljačku vakufske imovine. Naime, radi se o tome da je Općinski sud u Čapljini 1998. godine po tužbi tada društvenog preduzeća, koje je kasnije privatizovano "UIT Čapljina" donio presudu zbog propuštanja na osnovu koje se to preduzeće upisalo kao vlasnik pozamašne imovine koja je prethodno u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasništvo brojnih fizičkih lica i najvećim djelom Islamske zajednice odnosno Šišman Ibrahim-pašinog vakufa u Počitelju. Radi se o zemljišnim parcelama i nekim objektima za koje se i od ranije znalo da su pripadali vakufskoj imovini. Odmah po saznanju i dolaskom u posjed dokumentacije angažovali smo advokata i pokrenuli sudski spor zahtjevom za obnovu postupka u kojem nismo imali priliku da učestvujemo jer nam nije bilo omogućeno učešće", navode iz Medžlisa Islamske zajednice Čapljina.

Ovih dana kad smo po ko zna koji put posjetili Počitelj i krenuli razgovarati sa njegovim stanovnicima o stanju ovog našeg grada-muzeja, glavna rečenica koja se provlačila je da Počitelj od rata ne pamti gore dane. Jedna mještanka kazala nam je da narodu ne preostaje ništa drugo nego da kao magare pogne glavu, jer čim krene nešto da govori dobije iza ušiju.

Problem privatizacija i međuljudski odnosi

Jadranka Dizdar, voditeljica Turističkog društva Počitelj kaže nam da je najveći problem u Počitelju način kako je napravljena privatizacija većine objekata te činjenica da je cijeli postupak urađen u velikoj brzini.

"Pojavile su se informacije kako su se i za Kulinu pojavili vlasnici dijela objekta. Živo me zanima ko je mogao dati ili pokloniti Kulinu ili Tabiju nekome. Znam da se jedan dio Tabije isto tako vodi na nekom privatnom licu, to je nemoguća misija. Niti mu je to dedo pravio, niti mu je neko to mogao prodati", kaže nam Dizdar pokazujući na kule koje okružuju mjesto i navodeći prezimena koja se navode kao potencijalni vlasnici.

Dešo Mahmutagić rođen je u Počitelju, a danas živi na relaciji Sarajevo - Počitelj, priča nam kako mu nije jasno da neko može kupiti nacionalni spomenik čija vrijednost je neprocijenjiva te kako ovakvih priča ima na stotine u našoj državi.

"Ovo je jedan opšti haos, niko nema ingerencije, a zapravo svi imaju. Ja govorim mladima ovdje kako treba organizrati građanski bunt, izaći na magistralu, ja ću ako treba dovesti autobus ljudi iz Sarajeva, samo da se stvari krenu rješavati. Ipak, nema kritične mase i sve ostaje po starom", kaže nam Mahmutagić.

Par građana samoinicijativno prikuplja smeće i odvozi do Čapljine

Naši sagovornici navode probleme sa blokiranjem parkinga u mjestu, gašenjem javne rasvjete ili nepostojanjem iste te hroničan problem nedvoza smeća iz Počitelja.

"Osnovne stvari nemamo, a mi se lomimo da budemo turističko mjesto. Kako da nekom strancu objasnim da nema javnog toaleta ili da smeće neće niko otjerati ako to mi sami ne uradimo. Država bi objekte u Počitelju trebala staviti u funkciju i omogućiti ljudima da u njiima rade i zarade. Prošla Vlada Federacije BiH nije dala Počitelj u ingerenciju općine, pa se sada prepucavaju", priča nam Dešo Mahmutagić.

Mirsad Oruč, vlasnik jednog ugostiteljskog objekta kaže nam da je stanje prije rata bilo potpuno drugačija od toga da su za čistoću bila zadužena dva baštovana do mnogih drugih stvari.

"Prije desetak godina su postavljene kante za smeće, ali čemu one da služe ako ih nema ko prazniti. Komunalne probleme te vrste danas u Počitelju rješavaju mještani. Nekad je kompletan Počitelj bio osvjetljen, kula je uvijek bila osvjetljena, džamija, a sad smo po noći ko čardak ni na nebu ni na zemlji, u mrklom mraku", kaže nam Oruč, navodeći kako je prekidač javne rasvjete kod novog vlasnika većine objekata.

Žrtva političkih odnosa

Turističko društvo počitelj kojeg vodi Jadranka Dizdar tvrdi nam da je sad najbitnije da se odredi status Počitelja te da će skoro uputiti pismo Vladi Federacije BiH da se spomenici, zidine, kule ili nacionaliziraju ili stave u pravu funkciju.

"Počitelj danas jest spomenik nulte kategorije, ali većina objekata iz raznih razloga nije dostupna turistima. Mi smo sa opštinom željeli razgovarati oko odvoza smeća, trenutno mi iz udruženja plaćamo čovjeka koji ga prikupi, a onda ja autom vozim do Čapljine i najbližeg kontejnera. Apeliramo na nadležne institucije da riješe pitanje vlasništva u Počitelju, koji je za sada kamen smutnje", kaže nam na kraju Jadranka Dizdar, navodeći da je Počitelj i žrtva odnosa SDA-HDZ.

Šetajući Pečiteljem lako se uvjerite u sve kazano, Gavrankapetanovića kula je u lošijem stanju nego u martu kad smo pisali o njenom urušavanju i kolapsu krovne konstrukcije. Pašina tabija je tada bila zaključana, sad je potpuno otvorena i prepuštena vandalima. Polomljana staklena vrata, uništen inventar te očito pretvaranje nacionalnog spoemenika djelomično rekonstruisanog u skupljalište narokomana, samo je dio dojmova koje nosimo sa mjesta odakle se pruža prelijep pogled na sve strane svijeta. Trag fekalija nismo zatekli u džamijskom haremu, ali ne možemo reći da se pripadajući „miris“ ne osjeti na počiteljskim sokacima.

Ispred Počitelja je mnogo posla, kako na uređenju unutrašnjih odnosa tako regulaciji prava i obaveza na relaciji Počitelj – općinska vlast – Vlada Federacije BiH. Za početak bi možda trebalo riješiti prikupljanje i odvoz smeća, ukloniti zaostali krupni otpad, a ne bi bilo loše ni prikriti i pokoji tanjir satelitske antene, koji nije najveći problem, ali svima bode oči.